Ivana Stefanović (1948, Srbija), studirala je violinu i kompoziciju (klasa Enrika Josifa, 1975). Usavršavala se u Parizu u Institutu za istraživanje i koordinaciju akustike i muzike (IRCAM 1979–81). Radila kao muzički urednik Dramskog programa Radija (1966–1991) gde osniva Radionicu zvuka, od 1989. muzički urednik Radio Beograda 1; sarađuje i na televiziji (od 1985). Držala je predavanja u Centru za ženske studije, a delovala je i kao: direktor programa za kulturu u Fondu centar za demokratiju (2001), umetnički direktor muzičkog festivala Bemus (2001–2006), državna sekretarka Ministarstva kulture Republike Srbije (2007–2008). Jedan je od osnivača Međunarodne tribine kompozitora.

Muzički jezik Ivane Stefanović odlikuje izrazita samosvojnost, česta sprega sa literarnom inspiracijom, dominira linearno mišljenje, harmonski jezik se kreće u domenu proširene tonalnosti, istražuje u oblasti eksperimentisanja sa zvukom. Već diplomski rad, kantata Kabana biva zapažen i dobija studentsku Oktobarsku nagradu. Nosilac je brojnih internacionalnih priznanja za radiofonska ostvarenja (Poslanica ptica, Gogolj na Šagalov način, Izlet na čudno zeleno, Dugme lutalica, Nemam više vremena, Lingua/Phonia/Patria) i za integralne programe U Euterpinim vrtovima, Jedan po jedan svet, Vreme osećanja. Komponovala je tri gudačka kvarteta (1969/70, Harmonije 1976, Play Strindberg 1992), veći broj kamernih (Tumačenje sna za solo flautu i traku, A u daljini vrt pun cveća za solo violinu) i orkestarskih dela(Uspavanke za mecosopran, čembalo i gudački orkestar 1988, I niotkuda pomošti za stare instrumente, gudački orkestar i udaraljke 1989, Četiri noćna zapisa za solo violu i dvanaest gudača 1992). Kompozicija Neobične scene sa Homerovog groba u Smirni – novi prilozi za Hansa Kristijana Andersena je dobila Mokranjčevu nagradu za 2007. godinu.

Objavila je knjigu proze Put za Damask(2002), zbirku eseja Muzika od ma čega(2010) i knjigu Privatna priča (2013).

Dobila je domaća i međunarodna priznanja: Mokranjčevu nagradu za kompoziciju Neobične scene na Homerovom grobu, Nagradu Miloš Crnjanski za knjigu Put za Damask, Sterijinu nagradu za scensku muziku, nagradu Jean Antoine Triomphe varieteza radiofonijsku kompoziciju, SLABBESZ (Austrija) za delo Lacrimosa, nagradu Tribine kompozitora za Četiti noćna zapisa i dr.

Kompozicija Neobične scene sa Homerovog groba u Smirni – novi prilozi za Hansa Kristijana Andersena, premijerno je izvedena na koncertu u Zadužbini Ilije Milosavljevića Kolarca 5. decembra 2007. godine. Tumačili su je flautista Ljubiša Jovanović, narator, dramski umetnik Dragan Mićanović i kamerni orkestar Gudači svetog Đorđa sa dirigentom Biljanom Radovanović (trajanje 28 minuta). Inspirisano je Andersenovom bajkom Ruža sa Homerovog groba. komponovano je u Ankari 2005. godine.

Žiri je u obrazloženju odluke konstatovao:
„Novo delo Ivane Stefanović je istinski reprezent njenog zrelog majstorskog kompozitorskog pisma i nosi snažan lični autorski pečat. Uzbudljivošću svog muzičkog sadržaja i provokativnošću tematike ono se izdvaja u aktuelnoj kompozitorskoj produkciji. Žanrovski višeznačno ovo delo predstavlja svojevrstan spoj autorkinog bogatog iskustva u oblasti radiofonijskog stvaralaštva i elemenata koncertantnog žanra, gde je flauta, instrument prema kojem ona ima poseban afinitet, tretirana virtuozno, vrlo zahtevno, sa znalačkim raskrivanjem ogromnog dijapazona njene izražajnosti. To uslovljava izvanredno kompleksnu dramaturgiju dela u kojoj se razaznaje više međusobno isprepletenih planova. Prvi je određen odnosom naratorskog kazivanja i muzičkih zbivanja i ostvaren kroz smenu čisto dramskih i čisto muzičkih ploha, ali i kroz njihov bogato nijansirani kontrapunkt koji rezultira snažnim dramskim nabojem, posebno u sceni surovog ostvarenja ružinog košmarnog sna. Ova dimenzija dela svakako je intrigantna i za neku novu, drugačiju medijsku interpretaciju.  Međutim, muzički tok ovog dela može se sagledavati i nezavisno od teksta, u kategorijama instrumentalne, koncertantne muzike u kojoj se prati uzbudljivi dijalog solističkog instrumenta i ansambla koji će izvođačima, verujemo, biti podsticajan za uvek nova iščitavanja i tumačenja. Suštinsko značenje Neobičnih scena sa Homerovog groba u Smirni može se ipak osvetliti tek kada se muzički tok interpretira kroz iščitavanje njegovog odnosa prema vanmuzičkom sadržaju i otkriva višeslojnost značenja ovog intrigantnog teksta. Ivana Stefanović u svojoj kompoziciji otkriva njegovu postmodernu suštinu i hrabro traga za odgovorima na civilizacijska pitanja našeg doba. Prepoznajući u tim odgovorima umešnost i nadahnuće, žiri je doneo odluku da ono bude nosilac Nagrade Stevan Mokranjac za 2007. godinu.”