Katarina Miljković (Srbij/SAD) pisala je dela za simfonijski, gudački orkestar, kao i za različite ansamble, uključujući ostvarenja za ozvučene solo instrumente i elektroniku, kvartet saksofona, električnu gitaru i udaraljke. Njeno interesovanje za odnose između prirode, nauke i muzike odvelo ju je do rada francuskog matematičara Benoa Mandelbroa (Benoit Mandelbrot) Fraktalna geometrija prirode, tj. do sebi sličnih kompleksnih struktura, što je rezultiralo ciklusom Šuma (Forest) za dva preparirana klavira i udaraljke, koji je objavila kuća Sachimay Records.

Od nedavno, Katarina Miljković radi na mapiranju elementarnih pravila prema knjizi engleskog naučnika Stivena Volframa (Stephen Wolfram) A New Kind of Science, u kontekstu zvuka. Svoja istraživanja u ovoj novoj oblasti, autorka je predstavila na internacionalnim konferencijama New Kind of Science (2004, 2006, 2007) i istoimenoj letnjoj školi (2004, 2009), Wolfram Technology Conference (2005), soundAxis u Torontu (2006), internacionalnoj konferenciji na temu Music, Computation, Mathematics, MCM 2007. i ECMST ~ MASA 2010. u Berlinu, Cambridge Science Festival uBostonu (2009, 2010).

Nothing, You say
Kompozicija je pisana kao omaž Džonu Kejdžu, a naslov referira na njegova dva izuzetna tekstualna ostvarenja – Lecture on Nothing (Predavanje o ničemu) i mezostih What you say… (Šta kažeš…). Muziku, koja je zasnovana na algoritmu 109, jednom od elementarnih pravila Stivena Volframa, karakterišu jednostavni repetitivni uzorci odvojeni pauzama. Fundus tonova je izveden iz racionalnih brojeva mikrotonalne podele oktave na dvadeset dva stupnja, što rezultira usporenim kretanjem sa gustim otkucajima alikvota i neusmerenim muzičkim tokom.

“Slowly, as the  talk goes on,
we are getting nowhere
and that is the pleasure.”
Džon Kejdž, Predavanje o ničemu

Gliding
Muzika je bazirana na algoritmu kojeg je autorka pronašla tragajući za interesantnim uzorcima zasnovanih na pravilnoj ritmičkoj aktivnosti, prekinutoj povremenim tokovima nepravilnosti. Ujednačena ritmička faktura asocira na Kejdžova rana dela za preparirani klavir. Tokovi nepravilnosti pojavljuju se kao glisanda, koji „jure“ kroz fakturu na nepredvidiv, uvek pomalo drugačiji način.