„U Sevilji, na uglu ulice sam primetio mnoštvo istovremenih vizuelnih i zvučnih događaja, i svi su bili deo jednog iskustva i stvarali osećaj zadovoljstva. To je za mene bio početak pozorišta i cirkusaPre nekoliko godina izveli smo Musicircus. Jednostavno, pustili smo da se u jednom trenutku dogodi što više stvari… Nismo imali nikakve estetske predrasude… Treba da dopustite da sve stvari koje se dešavaju idu iz sopstvenog centra, bilo da je u pitanju muzika ili ples… a ne u pravcu da jedna stvar ’iskorišćava’ drugu. Tako će one divno ići zajedno (kao što idu ptice, avioni, kamioni, radija.”
Džon Kejdž, Autobiografska izjava (1989)

Kejdž je bio vodeća ličnost u razvoju posleratne moderne umetnosti, a danas njegovo ime predstavlja sinonim za avangardne umetničke postupke. Njegovi provokativni pogledi na muziku, život i prirodu, njegovi pisani radovi/tekstovi, njegove kompozicije – sve su to izvori na kojima je nastao ovaj koncept.

Muzički cirkus Džona Kejdža – Kuća puna muzike je višemedijsko delo/projekat/izvođenje inspirisano koliko Kejdžovom muzikom, toliko i njegovim pristupom komponovanju, teatru, umetnosti i životu. Muzički cirkus predstavlja kreativnu montažu odabranih segmenata iz njegovog celokupnog stvaralaštva kao kompozitora, filozofa, humaniste, vizuelnog umetnika.

Uz to, zvuci i predmeti iz svakodnevnog života, na koje obraćamo pažnju/ili ne, za Kejdža jesu ravnopravni učesnici u stvaralačkom/perceptivnom procesu. Njihova važnost je izjednačena sa tonovima, odnosno muzičkim instrumentima. Nema hijerarhije – „Zamislite da muzika koju pišete nije muzika već društveni odnos, i zapitajte se da li biste želeli da živite u društvu u kojem će postojati takva vrsta muzike…” Odsustvo hijerarhije je upravo suštinska odlika Kejdžove ideje o muzičkom cirkusu – „mnogo stvari se dešava istovremeno“.

Impuls za stvaranje projekta Kuća puna muzike je dokaz Kejdžove prisutnosti u našoj svesti, ali i činjenice da naša publika nije imala dovoljno prilike da upozna delo ovog izuzetno kreativnog umetnika. Kejdž je ostavio otvorena vrata za sobom i teško je odoleti da se kroz njih ne uđe.

Izbor muzičkih, tekstualnih i vizuelnih materijala, plod je ličnih afiniteta ali i namere da se kreira zanimljiv, živ i intrigantan događaj u kome će gledalac/slušalac biti aktivan učesnik. Značenje/smisao može se/ili ne, otkriti kroz unutrašnju aktivnost svakog aktera pojedinačno.

Koncept je Kejdžijanski. Koriste se elementi muzičkog cirkusa, koji za Kejdža predstavlja okolnosti u kojima se sluša zvuk, kontrolisan ili nekontrolisan u krajnjem rezultatu.

Kompozicije Džona Kejdža biće izvedene u celini ili delimično, dok su neke poslužile kao inspiracija za izvođenje: Musicircus, A House Full of Music, Double Music, Amores, Nowh upon Nacht, , A Flower, ear for EAR, Story, Ryoanji, Totem Ancestor, A Room, Our Spring Will Come, 4`33„, But what about the noise of crumpling paper which he used to do in order to paint the series of „Papiers froisses“ or tearing up paper to make „Papiers dechires?“ Arp was stimulated by water (sea, lake, and flowing waters like rivers), forests, Inlets, Suite for toy piano, Radio Music, In a Landscape, A Room.

Ova dela komponovana su za: preparirani klavir, klavir, toy piano, razne udaraljke, glas, glasove, trombon, radio prijemnike, elektroniku i druge izvore zvuka.

Na programu su i kompozicije Katarine Miljković pod nazivom Nothing, You say iGliding i Miroslava Miše Savića EuroCage.

Koriste se tekstovi iz Kejdžovih napisa Lecture on Nothing, Empty Words …

Muzika, govor, video i pokret prisutni su odvojeno ili simultano.

Ovo izvođenje je trenutna, zaustavljena slika projekta. On nema kraj koji se sada može sagledati. Na njemu će se raditi i dalje.

Idejni tvorac projekta: Nada Kolundžija
Režija: Scott Fielding
Realizaciju projekta omogućila je 19. Tribina kompozitora, Republičko ministarstvo za kulturu, Ambasada SAD, Bitef teatar, Opština Stari grad i Centar lepih umetnosti Guarnerius.
Posebno se zahvaljujemo na pomoći prevodiocu Filipu Filipoviću, kao i Velji Gerasimoviću, čiju kolekciju tranzistora koristimo u izvođenju.
Nada Kolundžija