Tobijas Brostrem (1978, Helsinborg, Švedska). Nakon četvorogodišnjih studija udaraljki na Muzičkoj akademiji u Malmeu, odlučio se za master studije iz kompozicije u klasama švedskog kompozitora Rolfa Martinsona i italijanskog kompozitora, Luke Frančeskonija.

Kao perkusionista, Tobijas je komponovao veliki broj dela za udaraljke. Komponovao je i elektroakustičku muziku, muziku za film i ples, kamernu muziku, orkestarska dela i solističke koncerte. Najvažniji prodor ostvario je koncertom za udaraljke Arena (2004) komponovanim za perkusionistu, Johana Bridgera.

Brojni solisti, ansambli i orkestri, među kojima i Hakan Hardenberger, Ana Larson, Karen Gomin, Sajmon Preston, Simfonijski orkestar Gevla, Helsinborški simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Norlandsoperan, Simfonijski orkestar Malmea, Aurora kamerni orkestar, Northwestern University Chamber Orchestra, Musica Vitae, Third Coast Percussion Quartet, Malleus Incus, Gageego, Esclats Percussion Quartet i BIT20 izvodili su njegova dela. Njegova solistička i kamerna muzika izvođene su širom Evrope, SAD i Azije. Bio je stipendista Kraljevske muzičke akademije u Stokholmu 2004–2006 i Švedske agencije za izvođačka prava, 2006. Godine 2004. dobio je Rozenborg-German kompozitorsku stipendiju. Muziku mu izdaju Gehrmans, Edition Svitzer i Keyboard Percussion Publications.

Od oktobra 2006. Tobijas Brostrem je rezident kompozitor Simfonijskog orkestra Gevla pod upravom Robina Tikatija što je urodilo nastankom po dva nova orkestarska dela svake godine. Dva od njih, Crimson Seas i koncert za trubu Lucenaris (za Hakana Hardenbergera) Švedski radio je izabrao za predstavnike Švedske na European Broadcasting Union’s International Rostrum of Composers 2007. i 2009. godine. Koncert za trubu plasirao se među deset preporučenih dela.

Podzemni saobraćaj (Transit Underground, 2007)
Delo je napisano 2007, kao narudžbina Simfonijskog orkestra Gevla sa dirigentom Robinom Tikatijem povodom proslave desete godišnjice koncertne dvorane grada Gevla. Naslov se odnosi na različita sećanja i slike sa nekolicine mojih putovanja po inostranstvu. Žive slike Njujorka samo su jedan primer.

Delo počinje misurato (u strogom tempu) picikatima kontrabasa koji kao da dolaze iz najdubljeg podzemlja. Violončela i udaraljke senče basove i odjekuju njima, a melodijska linija počinje u violinama i vodi u naredni odsek, con tutta forza (svim snagama) u kojem tutti orkestar gotovo da eksplodira. Sledi jedna vrsta razvoja ili igre motiva i ritmova i završava se u mnogo mirnijem odseku – sostenuto. Njega čine akordi koji su postepeno izgrađivani iz dubine basova i koji ostvaruju gust modalni tembr. Perkusionisti dobacuju pitanja i komentare. Repriza melodijskih linija u violinama, praćena tvrdoglavim ponavljanjem odseka drvenih duvačkih instrumenata vodi u finalni odsek dela koje se završava poliritmičkim odeljkom limenih duvačkih instrumenata, udaraljki i gudačkih instrumenata.