Svetlana Maksimović (Srbija/Kanada) je 2006. godine završila doktorske studije kompozicije na Univerzitetu u Torontu delom Četiri muzejske sobe. Mnogo ranije diplomirala je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Vasilija Mokranjca. Njena dela izvođena su u Kanadi i u Srbiji. Pored toga niz godina predaje harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju sa pedagoškim i kreativnim ciljevima. U godinama između 1974. i 1993. predavala je u Muzičkoj školi „Stanković“ u Beogradu, napisala nekoliko radova o savremenim delima, kao i o crkvenim melodijama srpskih autora vizantijske tradicije. Potom je radila u privatnim školama i kao asistent Univerziteta u Torontu, za vreme doktorskih studija, na predmetu Materiali – harmonija. Među delima nastalim u Kanadi, od 1996. do 2006, mnoga su poručena i izvedena na festivalima: festivali Nove muzike u Torontu i Vindzoru, Muzike žena u Otavi, koncerti Asocijacije žena kompozitora, Kanadsko-kineski festival. Neki od muzičara koji su premijerno izvodili dela Svetlane Maksimović su Mark Sabat, Džon Hes, Kristin Huang, Skot Sentdžon, Anali Patipatanakon, Roman Boris, Erika Raum, Piter Longvort, Pol Vidner, Karol Fuđino, Džonatan Kreg, Džejn Medison i Orkestar kompozitora, Vindsor simfonija, Simfonijski orkestar Toronta, sa dirigentima Gari Kulešom i Susan Heig.

U Srbiji su renomirani muzičari počev od Olivere Đurđević i Zorice Dimitrijević-Stošić izvodili mnogo puta njena dela, a potom i Irina Arsikin, Srpski gudački kvartet, Simfonijski orkestar RTS sa maestrima B. Suđićem i M. Jaguštom, ansambl Pro Arte i dirigent Biljana Radovanović, i trio Mezei, Milošević, Tucović. Kratka lista dela može da predstavi jezgro stvaranja autorke: Skica za orkestar, Četiri muzejske sobe (za simfonijski orkestar), Približavanje svetlosti, Beli Anđeo, Igre otmenosti (za različite kamerne orkestre), Komadi vremena u mojim rukama (gudački kvartet br. 2), Glasovi (violina solo), Leto 2001 (klavirski trio), Tri koreografske etide (klavir solo).

Komadi vremena u mojim rukama, gudački kvartet br. 2
Drugi gudački kvartet navedenog naslova je napisan trideset godina posle prvog i u njemu se javlja Betovenov fragment kao citat. Njegova muzika odražava raspolućenost sveta u kome živimo i koji je obeležen jakim kontrastima. Oni su predstavljeni muzikom dva nesrodna stava nejednakog trajanja.

Vrtoglava ubrzanja čije razloge ne znamo i posebna uređenost čiji smisao ne uverava predstavljeni su u prvom stavu kao zadati svet. Drugačije misli i neka sećanja ispunjavaju drugi stav kvarteta. On oslikava istovremeni ali različit svet, pogled u sebe. U njemu se istražuje postojanje, usmerenja i smisao življenja u velikom sukobu. Ipak, i pored izrečenog, moguće je pronaći i nekoliko drugačijih a jednako validnih komentara o ovoj muzici.