Tatjana Ristić (Srbija), na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu završila je magistarske studije iz kompozicije u klasi Srđana Hofmana (1994). Tatjana Ristić je stekla tri specijalizacije – prvu iz kompozicije na Državnoj visokoj školi – Frajburg (Nemačka) u klasi Brajana Fernihoua (Ferneyhough), drugu na Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi u klasi Jurija Holopova, a treću iz oblasti audio–vizualne komunikacije na Univerzitetu Pompeu & Fabra u Barseloni (Španija). Široko polje profesionalnog interesovanja Tatjane Ristić ogleda se kako u njenom umetničkom angažmanu, tako i u naučno-pedagoškom angažmanu, o čemu svedoče brojne nagrade među kojima se izdvaja nagrada Italijanskog kulturnog centra za doprinos razvoju evropske umetničke produkcije (2007). Kao kompozitor i umetnički direktor učestvuje na brojnim festivalima u Rusiji (Moskva 1987), Japanu (Tokio 1995), Srbiji (Beograd 1996), Italiji (Rim 2003), Engleskoj (London 2003), Norveškoj (2004. i 2008) Nemačkoj (Minhen 2005, Berlin 2006), Sjedinjenim Državama (Vašington 2007), Španiji (Barselona 2008), Luksemburgu (2009). Kao predavač gostovala je na brojnim kursevima u Italiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Španiji, Izraelu, Turskoj i Norveškoj. U svom kompozitorskom opusu Ristićeva je pisala muziku za različite sastave i medije. Bavila se i primenjenom muzikom komponujući za pozorište, televiziju i film, a realizovala je i više video projekata i instalacija. Muzika Tatjane Ristić izvodi se širom Evrope, Azije i Amerike. Trenutno je zaposlena kao vanredni profesor na Univerzitetu Agder u Norveškoj.

Timenoid za klavir
Prema Rečniku urbanih termina naslov kompozicije odnosi se na:
Timenoid je ‘demon satnog mehanizma’ lik ‘đavo satnog mehanizma’. Demon koji izgleda kao čovek polka, ali ima unutrašnjost časovnika, izgrađenu od mehanizama, stega i šrafova. Ipak, ovaj tip stvorenja još uvek poznaje ljudske emocije, poput ljubavi i mržnje.“

Muzika je zamišljena tako da zvuči slobodno. Cilj je bio zamisliti situaciju u kojoj muzičar koji improvizuje može da komunicira sa svojom publikom telepatski. Nije posebno važno biti strogo unutar taktova, ali bi bilo dobro da svirač prati ritam. Češće je važnije da se pogodi pravi osećaj nego da se metronomski tačno odsvira ono što je napisano. Malo „foliranja” je prihvatljivo pa čak i podstaknuto. Prelazi između stavova treba da budu što neprimetniji. Trajanje dela je oko 9 minuta.