Henrik Strindberg (1954, Švedska). Kao mladić, Strinberg je 1970-ih radio kao poliinstrumentalista i svirao u grupi Raggnarok. Kompoziciju je studirao na Muzičkom koledžu Kraljevskog univerziteta u Stokholmu u klasama Gunara Buhta, Sven-Davida Sandstroma i gostujućeg profesora Brajana Fernihoua (1980–1987). Godine 1985. pohađao je letnji kurs Janisa Ksenakisa u Delfima, a deset godina kasnije bio je na IRCAM-u. Strindberg predaje kompoziciju na Gotland školi za muzičku kompoziciju. Od rane mladosti aktivno je angažovan u polju kulturne politike i bio je član upravnog odbora Švedskog udruženja kompozitora, Švedskog društva za zaštitu izvođačkih prava, Švedskog komiteta za umetničke stipendije i Univerzitetskog koledža za ples.

Traka vremena (2008)
Naizgled homogeni materijal može biti izmenjen suptilnim sredstvima. Kada tonska boja u prvom delu kompozicije luta između grupe gudačkih instrumenata, dva drvena duvačka instrumenta, vibrafona i klavira, takve suptilne promene neprestano se događaju. Ova muzika zasnovana je na repetitivnosti, ali takvoj kojom vlada zakon promene.

Između tri odseka dela postoji neka vrsta interludijuma – u kojem se ton preobražava u ne-ton, koji prekida liniju koja inače protkiva čitavo delo. I ovde su zakoni takođe promenjeni. Formiraju se novi modeli. U drugom odseku, Strindberg radi sa modulacijama tempa, a paterni akcenata variraju osnovni metar. U trećem odseku, slika se komplikuje naslojavanjem različitih paterna.

Naslovom se sugeriše vremenska linija, ali ne samo jedna. Dok brzi tonovi promiču, postoji još jedno vreme, kontra vreme sastavljeno od sporih pokreta. Ovde je ostvarena vrsta kontrapunkta, ali ne ton naspram tona, ni ritmičkog tipa, već protoka vremena. Naravno, ovo je način na koji stvarno doživljavamo vreme: ne kao jednu vrstu, već nekoliko neprekidno odvijajućih tokova. – Erik Valrup