Jovanka Trbojević (1963, Srbija/Finska) osnove muzičkog obrazovanja stekla je u Muzičkog školi „Mokranjac“ u Beogradu, gde je učila klavir u klasi Radojke Jovičić. Diplomirala je klavir na Praškoj muzičkoj akademiji, a kompoziciju na Sibelijus akademiji u Helsinkiju, Finska. Od 1997. živi i radi kao kompozitor u Helsinkiju.

Dela Jovanke Trbojević izvođena su u svim skandinavskim zemljama, kao i u Francuskoj, Engleskoj, Švajcarskoj, Litvaniji i Japanu. Mnoge njene kompozicije bile su emitovane na radio i televizijskim stanicama brojnih evropskih zemalja, ali i u Južnoj Americi, Japanu i Australiji. Njena muzika objavljivana je na brojnim kompakt diskovima, publikovanim u Finskoj, Danskoj i Japanu, a 1998. objavljen je CD sa njenim ranim kamernim delima, pod nazivom Žudnja za briljantskom svetlošću. Njeno stvaralaštvo podržale su finske fondacije Sibelius, Pro Musica, Madetoja, Umetnički savet Finske, Finska fondacija za kulturu, norveški donatori NOMUS (Norveški muzički komitet), NordScene i Norveški savet ministara, kao i skandinavsko-japanska fondacija Sasakawa. Nekoliko puta bila je stipendista Umetničkog saveta Finske, a dobitnik je i trogodišnje stipendije Finske fondacije za kulturu.

Jovanka Trbojević trenutno piše muziku za plesni performans koreografa Petrija Kekonija i kompoziciju posvećenu flautistkinji Kamili Hoitengi i perkusionisti Norbertu Kremeru. Njeno drugo simfonijsko delo izvešće filharmonija Tampere u januaru 2011. Takođe, radi na razvijanju nove metode učenja komponovanja za mlade.

Septembra 2009. godine dobila je prestižnu nagradu Prix Italia u Torinu za radiofonsko delo Igra stvaranja.

Kolme Sanaa (Tri reči) – U čast Kalevale, za gudački kvartet i ambijentalni zvuk
Delo je pisano za veliku izložbu umetnosti Kalevale u Helsinkiju 2009. godine, prema porudžbini Kalevalskog društva. Projekat je okupio 10 vizuelnih umetnika i kompozitora sa ciljem da se napišu nova dela, koja su inspirisane pesmama Kalevale. Radovi su bili izloženi šest meseci.

U procesu moje saradnje sa znamenitim skulptorom Martijem Aihom, prevodili smo i transformisali pesme Vejnemejnenovog putovanja u Tuonelu, carstvo mrtvih, u muziku i skulpturu. Vejnemejnen, heroj šamana, uz pomoć skeledžije prelazi reku Tuonela sa ciljem da pronađe znanje mrtvih – tri magične čini ili reči – potrebne za izgradnju sopstvenog čamca.

Zvučni svet mog ostvarenja podeljen je na dva dela – pravu muziku i ambijentalni zvuk – za koja sam razvila nekoliko opštih koncepata:
Horizontalnost – čamac i kretanje čamca. Muzički, nešto se pomera unapred (linearno) u vremenu. Jednostavna melodija, jednostavna kretanja akorada započinju gudački instrumenti. Muzička veza sa prošlim vremenima i mitovima.
Transparentnost – ambijentalni zvukovi, kao što su vetar, led, voda, zvukovi plovidbe i drugo. Zamišljala sam brod koji se kreće po poluprovidnom horizontu, polako nestajući u njemu. Muzičko kretanje od konkretnog do eteričnog i transparentnog, pomeranje od dubokog do visokog registra.
U deonici gudačkog kvarteta izlaže se ljudski element pesama – iskustvo Tuonele i unutrašnja značenja izgradnje čamca. U ambijentalnom zvuku odražavaju se reči doba Kalevale, koje pripada sferama mita i Majke prirode. Zvukovi vode, leda, Vejnemejnenovog pešačenja kroz šumu, traženje odgovarajućeg drveta, prelaženje reke do Tuonele. Zvukovi vremena u kome se ljudi udružuju u pripovedanju priča Kalevala. Ovi elementi oblikuju glas Kalevala u mom umu i, zajedno sa muzikom, povezuju Kalevalu sa mojim vremenom.