Ian Vilson (Irska) počeo je da se bavi komponovanjem tokom studija. Njegov opus obuhvata skoro 100 kompozicija, uključujući kamerne opere, koncerte, gudačke kvartete, orkestarsku i kamernu muziku, kao i multimedijalna dela. Vilsonove kompozicije izvođene su i emitovane na šest kontinenata i predstavljene su na festivalima kao što su BBC Proms, Venecijansko bijenale, Frankfurtski sajam knjiga, ISCM Svetski dani muzike, Brighton, Cheltenham i Bath festivali i u dvoranama kao što su njujorški Karnegi hol, londonski Royal Albert i Wigmore holovi, amsterdamski Concertgebouw, bečki Musikverein i tokijski Suntory Hall. Pored uobičajenih klasičnih žanrova, Vilson se u poslednje vreme bavi i komponovanjem za džez muzičare, pevače tradicionalne irske muzike, virtuoze na azijskoj tabli i kineskoj pipi. Sarađivao je i sa koreografima, pozorišnim rediteljima i kompozitorima elektroakustičke i kompjuterske muzike.

Godine 1991. Vilson je osvojio nagradu na festivalu Ultima u Oslu za orkestarsku kompoziciju Trčanje, razmišljanje, nalaženje a 1992. dobio je nagradu Macaulay Fellowship od Umetničkog saveta Irske. Godine 1998. izabran je za člana Aosdána-e, Saveza kreativnih umetnika Irske, a poslednjih godina bio je takođe AHRB profesor-istraživač na univerzitetu Ulster, kompozitor-saradnik ansambla Camerata Pacifica iz Kalifornije, a trenutno je na An Foras Feasa postdoktorskom istraživanju na Institutu za tehnologiju u Dondoku, Irska. Umetnički je direktor Festivala nove muzike u Slajgu od 2003. godine.

Skoro četrdeset Vilsonovih kompozicija dostupne su na komercijalnim CD izdanjima Diatribe, Riverrun, Black Box, Timbre, Guild, Meridian i Chandos. Njegove partiture objavili su Ricordi iz Londona i Universal Edition. www.ianwilson.org.uk

Na vedrom plavom nebu (2009)
Kompozicija je inspirisana pesmom Sejmusa Hinija Horacije i Grmljavina, koja je nastala nakon terorističkog napada 9. septembra 2001. Hinijeva poezija inspirisala me je i ranije, ali je ovo prvi put da sam na njegove stihove odreagovao pišući samo za instrumente, bez upotrebe glasa. Ovim pristupom dobio sam slobodu koja je stvorila utisak avanture tokom komponovanja i nadam se da se to reflektuje u samoj kompoziciji.

Hini uspeva da piše o različitim aspektima ljudske prirode sa pronicljivošću i dostojanstvom i ja sam pokušao da prenesem uticaj ovog pristupa na samu kompoziciju, tretirajući mračne i agresivne elemente u muzici sa distancom.