Sepo Pohjola (1965), studirao je kompoziciju na koledžu za muziku u Espou (1987- 1990) kod Olija Kortekangasa i Olija Koskelina, i na akademiji Sibelijus (1990- 1995) kod Pavoa Hininena i Erkija Jokinena. Deluje kao slobodan umetnik od 1995. Pohjola je debitovao kao kompozitor sa Gudačkim kvartetom br. 1 (1991). Ova i kasnije kompozicije Pixilated (1992) za kamerni ansambl i Daimonion(1994) za orkestar bile su striktno modernističke i sa elementima postserijalizma. U tim delima prisutan je jak uticaj Đerđa Ligetija, Janisa Ksenakisa i Magnusa Lindberga. Između 1994. i 1997. Pohjolin stil postaje raznovrsniji i nastaju raznorodna dela: Gudački kvartet br. 2 (1995) i Game Over (1996) za kamerni ansambl, orkestarske kompozicije Vinha(1998) i Taika(1999). Pohjolin sadašnji estetski stav, koji se karakteriše izrazitim ritmičkim obrascima i ‘mekanim’ harmonijama može se naći u Gudačkom kvartetu br. 3 No. 3 (1999-2000) i delu Oravan Laulu (2000) za mešoviti hor, a naročito u najnovijim kompozicijama – Tralala(2000) za simfonijski orkestar, Liebelei (2001) za kamerni ansambl, Elämän Kevät (2002) za gudački orkestar, Simfonija br. 1 (2002), mini-opera za decu Arabian Jänis (2004) i kamerna opera Kaappi (2004).

Kompozicije Sepa Pohjole izvođene su u mnogim evropskim zemljama i širom Skandinavije. Njegova kompozicija za klavir i gudački trio New York New York (2001) pobedila je na takmičenju finskih kompozitora u okviru Festivala kamerne muzike u Kumou, 2002. godine, a Gudački kvartet br. 3 je izveden 2002. na Rostrumu u Parizu i Svetskim danima muzike (ISCM World Music Days) u Hong Kongu.

- Vae Victis

Ovo delo naručio je ansambl Sinfonieta iz Tapiole i ono sledi put koji je zacrtala moja prethodna instrumentalna kompozicija Kraj igre. Izvesna stilska povezanost može se uočiti i u samim naslovima Kraj igre − Vae Victis. Moji uzori u orkestraciji bili su majstori s početka ovog veka. Delo ima višestruke solističke nastupe instrumenata, a pokušao sam i da izbegnem upotrebu celog orkestra. Uprkos naslovu, ovo nije pogrebna muzika. Ona jednostavno pokušava da rasvetli stanje svesti onog galskog vojskovođe koji je izgovorio “vaevictis” pogubljenim Rimljanima.