Srđan Hofman rođen je u Glini 1944. godine. Diplomirao je studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti 1967. godine u klasi Stanojla Rajičića, u kojoj je i magistrirao 1972. godine.

Bio je na usavršavanju 1974. godine u Darmštatu, a 1975. u Štutgartu i Kelnu. Pedagošku karijeru započeo je u Muzičkoj školi Josip Slavenski 1968. godine. od 1974. radi kao asistent na Fakultetu muzičke umetnosti. Za redovnog profesora izabran je 1994. godine. Osnovao je tonski studio Fakulteta muzičke umetnosti. Pored komponovanja bavi se i teorijskim radom vezanim za problematiku savremene muzike.

Od 1967. godine dela su mu izvođena i u zemlji i u inostranstvu i za njih je dobio mnoga priznanja.

Iz klase Srđana Hofmana izašao je veliki broj afirmisanih umetnika koji aktivno učestvuju u umetnosti i kulturi zemlje.

U periodu od 1983. do 1989. godine obavljao je dužnost prodekana Fakulteta muzičke umetnosti, a od 1989. do 1998. dužnost dekana. Trenutno je prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu.

Od 2000. do 2006. godine obavljao je funkciju izvršnog i opunomoćenog ambasadora SRJ u Republici Južnoj Africi.

- Musica concertante

Koncertantnamuzikaza klavir, trinaest gudača i  elektroniku  pisana  krajem 1993. godine, posvećena je mojoj kćerki Nedi. Stoga se verovatno u kompoziciji može nazreti nešto od senzibiliteta današnje urbane, tinejdžerske generacije, ili tačnije, mog pokušaja približavanja senzibilitetu uzrasta koji – kako god da je nov za svakog pojedinca i svaku generaciju – ima zajedničke osobine koje svi prepoznajemo u sopstvenom sećanju.

Koncertantnamuzikaoblikovana je ponavljanjem jednog harmonskog modela izgrađenog od šest akorada tercnog sklopa izloženih na razne načine, i uz višestruke i znatne promene harmonskog ritma.

Delovi kompozicije su: Intrada – Interludio A, Intrada – Interludio B, Intrada – Interludio C, Intrada – Interludio D, Intrada – Interludio E, Interludio F, Interludio G, Episodio, Toccata i Coda.Tretman solističkog instrumenta i kamernog gudačkog orkestra parafraza je koncertantne tradicije, a elektronski part, korišćen u funkciji još jednog orkestra, realizovan je u tonskom studiju Fakulteta muzičke umetnosti iz sintetski dobijenih zvukova i uzoraka zvukova mandoline, cimbala i dudurejša koji su elektronski obrađeni.