Bruno Vlahek (Zagreb, 1986), jedan je od najistaknutijih hrvatskih muzičara mlade generacije. Studije klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je 2005. u klasi Vladimira Krpana. Kao stipendista Švajcarske vlade, završio je poslediplomske studije klavira na Konzervatorijumu u Lozani u klasi Žan-Fransoa Antoniolija. Od 2008/09 nastavlja studije na Visokoj školi za muziku u Kelnu u klasi pijaniste i kompozitora Vasilija Lobanova. Kao pijanista, nastupio je u većini evropskih zemalja, učestvovao na uglednim festivalima i ostvario niz zapaženih nastupa sa hrvatskim i inostranim orkestrima. Laureat je mnogih međunarodnih takmičenja: nedavno je pobedio na XIV Međunarodnom pijanističkom konkursu Ricard Viñes u Španiji 2008. Takođe je dobitnik Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu 2004, nagrade Hrvatskog društva skladatelja 2005, kao i Prix Paderewski 2006. (Švajcarska). Snimao je za televizijske kuće u Hrvatskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori, Rusiji i Španiji i za Radio Romanske Švajcarske.

Deluje i kao orguljaš, a kompozitorsku karijeru aktivno gradi od 2004. Dosadašnji autorski opus Bruna Vlaheka broji tridesetak, većinom kamernih, vokalnih i solističkih kompozicija. Njegova dela se uglavnom zasnivaju na neoklasicističkom izrazu i formi, često u kombinaciji sa idiomom jazza i popularne muzike. Do sada su njegove kompozicije izvođene u više značajnim muzičkim dvoranama u Hrvatskoj (Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Hrvatski glazbeni zavod, Preporodna dvorana u Zagrebu, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu), u Koncertnoj dvorani Gasteig u Minhenu, Fersterovoj dvorani u Pragu, Wiener Saal u Salcburgu, Beethovensaal u Beču, Dvorani Konzervatorijuma u Lozani, Dvorani Vrubelovog muzeja u Omsku (Rusija), na Međunarodnom festivalu horske muzike u Ustí nad Labem (Češka Republika), na Univerzitetu u Marakaibu (Venezuela), u okviru 45. Međunarodne glazbene tribine u Puli (Hrvatska), itd. Za Sonatu za dva klavira nagrađen je 2007. na konkursu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Stipendista je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Jazz toccata, nastala krajem 2005, pripada kategoriji kratkih virtuoznih klavirskih kompozicija koje od izvođača traže visok nivo tehničkog umeća. Odlikuje se izrazitim temperamentom i virtuoznoscu koja izvire iz ritmičke okosnice inspirisane jazz muzikom i uticajima neoklasicističkog izaza Igora Stravinskog. Građena je u tri dela – započinje in medias res, motoričnim tematskim motivom praćenim sinkopiranim ritmovima, dok središnji deo donosi kraći smiraj u quasi-improvizatorskim akordskim pokretima. Završni deo je svojevrsna repriza početka i dovodi ovo delo do efektnog završetka.