Norbert R. Stamberger živi i radi u Minhenu, Nemačka. Studirao je muziku i filozofiju i magistrirao 1989. u klasi dr Eberharda Simonsa u Minhenu. Kompoziciju je studirao u klasi H. G. Leonharda, aranžiranje u klasama Toma fan der Helta i Manfreda Šofa, saksofon u klasi Herba Gelera i Jirgena Sefeldera, u Hamburgu i Minhenu, kao i kompoziciju u klasi Malkolma Erla Voldrona u Njujorku. Sarađivao je sa umetnicima internacionalne reputacije iz oblasti muzike, književnosti i lepih umetnosti – Alen Ginzberg, Fred Frit, Peter Brecman, Ernst Fuks, Amon Dul, Pavel Fajt. Bio je umetnički vođa različitih ansambala, pozorišnih kompanija i dr.

Značajnija izvođenja: svetska premijera dela …effect…affekt…nofect… za dve flaute (porudžbina Minhenskog društva za savremenu muziku, MGNM) 2005; godine 2007. studijsko snimanje dela re- recording no. 29.3006.06 za električnu gitaru i veliki orkestar, sa Bavarian Broadcasting Orchestra, u Minhenu. Ove godine, izvedene su kompozicije code 11, Poem II, ostvarenje re-blowings za preparirane saksofone predstavljeno je na 44. Letnjim kursevima za savremenu muziku u Darmštatu u Nemačkoj, a dve kompozicije su snimljene od strane Bavarian Broadcasting Orchestra (re- recording no. 35.070731.1826 za preparirani alt saksofon i veliki orkestar, i delo A Prophecy za glas (alt) i veliki orkestar, na tekst Alena Ginzberga – Highway Poesy, The Fall of America).

re-recording no. 29.30006.06, za električnu gitaru i veliki orkestar

Kompozicija re-recording no. 29.3006.06 za električnu gitaru i veliki orkestar napisana je 2006. na podsticaj Udruženja kompozitora Nemačke, a snimljena je u studiju sa Bavarian Broadcasting 2007. Izvođenje na 17. Međunarodnoj tribini kompozitora biće prvo živo izvođenje i prvo izvođenje u inostranstvu ovog dela.

U početku, termin Re-recording (“ponovno snimanje”) odnosio se na tehniku snimanja. Kompozicije reprodukovane sa CDa ili kasete ponovo su snimane na jednoj ili više traka (kanala).

Iz ovog postupka Norbert R. Stamberger razvio je tehniku komponovanja na taj način što je uzimao kompozicije – svojih kolega, ili sopstvene – i ponovo ih snimao na način koji bi ih “razlagao”, koristeći aleatoriku, intuitivno komponovanje i slučajne rezove. Rezultat koji se na taj način dobija podseća na improvizovanu muziku. Za živa izvođenja ovakvih kompozicija nema potrebe za prethodnim zajedničkim probama izvođača – svako može da vežba svoju deonicu zasebno, što čini izvođenja veoma praktičnim. Takođe, novi aspekti kompozicije slučajno iskrsavaju tokom izvođenja, što ih čini veoma uzbudljivim. Nastaju neočlekivani ritmički i zvučni spojevi, što predstavlja iznenađenje i za same izvođače.

re-recording no. 29.3006.06 je komponovano za električnu gitaru i veliki orkestar, ali susret ovih izvođača je slučajan. Situacija je sledeća: gitarista dolazi u studio, gde u isto vreme radi orkestar. Gitarista proverava svoje pojačalo, dok orkestar započinje svoju probu. Gitarista i orkestar se sve više približavaju, i na kraju sviraju zajednički koncert. To je, ukratko, priča o kompoziciji re- recording no. 29.3006.06.