Morton Feldman (1926-1987) je jedinstveni i veoma uticajni američki kompozitor. Njegovo eksperimentisanje sa netradicionalnom notacijom, improvizacijom i tembrom kreiraju jedinstven stil koji naglašava izolovane i najčešće tihe momente zvuka. Feldmanov susret sa Džonom Kejdžom 1950. uticao je na čitavo njegovo dalje usmerenje i muzičku estetiku. Krug kompozitora oko Kejdža, u kome su bili i Kristijan Volf i Erl Braun, u kombinaciji sa uticajima vizuelnih umetnika sa kojima se Feldman družio (kao što su Polok, Raušenberg i Rotko), pomogli su mu da odbaci tradicionalnu muzičku estetiku radi haotičnijeg i intuitivnijeg „trenutnog“ pristupa strukturi.

U  svojim  ranijim  delima  eksperimentisao  je  sa  grafičkom  notacijom.  Do  1970,  koristeći konvencionalnu notaciju, njegova distinktivna doktrina tišine, mirnoće i odsustvo dramske retorike je bila sasvim zaokružena. Feldmanova najpoznatija kamerna dela iz ovog perioda su The Viola in My Life (1970-1971), Rothko Chapel (1971) i Why Patterns (1978). U poslednjim kompozicijama, Feldman se više interesuje za upotrebu vremena i proporcije, što je rezultiralo njihovim velikim obimom (tako, na primer, kompozicija za Filipa Gustona traje 4 sata, a Gudački kvartet br. 4 i do 6 sati). Feldman je živeo i radio u Njujorku na početku karijere, a od 1973. do svoje smrti je predavao kompoziciju na Univerzitetu Njujorka u Bafalu.

Dva komada za dva klavira
Ova dva kratka komada nastala su 17. i 21. novembra 1954. godine.