Dušan Radić (1929, Sombor), diplomirao je kompoziciju 1954. na Muzičkoj akademiji u Beogradu u klasi Milenka Živkovića. Narednih 25 godina stvarao je u statusu slobodnog umetnika. Muzička akademija u Beogradu priznala mu je 1962. stepen magistra. Godine 1979. izabran je za vanrednog profesora na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Član Udruženja kompozitora Srbije je od 1949, za dopsinog člana SANU izabran je 1972, a za redovnog 1983. godine. Radi stručnog usavršavanja boravio je u Parizu, Varšavi, Rimu, Moskvi, Lenjingradu, Rigi, Kijevu, Pragu i Londonu.

Autor je oko 200 radova, među kojima se izdvajaju opere: Ljubav to je glavna stvar i Smrt majke Jugovića (do danas ne izvedena); balet Balada o mesecu lutalici; orkestarska dela Sinfonieta, Concertino za klarinet i orkestar, Varijacije na narodnu temu, Simfonijske slike, Divertimento za gudački orkestar, Sinfonia Serena; niz kamernih ostvarenja, Sonata Lesta za klavir – koja je, zajedno sa  horskim  Gungulicama, po  konceptu Opatijske tribine uvrštena u  antologiju jugoslovenske muzike – kao i vokalno instrumentalna dela Ćele kula, U očekivanju Marije, Uspravna zemlja, triptih Opsednuta vedrina, Učitelji, Vukova Srbija, Glasovi sa Šumarica, Pohvala Vatri, Vučja so i Oratorio profano. Niz kompozicija izvođen je na festivalima u bivšoj Jugoslaviji (Bemus, Opatija, Zagrebački bijenale, Tribina kompozitora), ali i u inostranstvu (Stokholm, Sorento, Đenova, Venecija). Deo opusa Dušana Radića čini i muzika za dvadesetak domaćih i stranih filmova, pisao je muziku i za više pozorišnih predstava, kao i radio i televizijskih drama. Objavio je i tri zbirke poezije. Za svoj umetnički angažman osvojio je više nagrada i priznanja: Diploma di Merito rilasciato u Verčeliju (1952), Nagrada Saveza kompozitora Jugoslavije (1954), Oktobarska nagrada Beograda (1969), Nagrada Pulskog festivala za muziku u filmu Mačak pod šljemom (1963), Nagrada Petar Konjović (1972) i druge.

Zagonetna arabeska, za dve harfe

Šta da se kaže o jednoj “minjon” stvarčici? Ni o krupnim kompozicijama ne volim da govorim, a pogotovo ne o sitnišima. Eto ipak! Samo ime Arabeska kazuje da se radi o ukrasnim tonskim floskulama koje se zagonetno vrte u krug i “quasi” minimalističkom tretmanu. Prskavi, pomalo šokantni ritmovi bez melodijske dejstvenosti. I ovako koliko je – mnogo je. Upotrebite maštu pa apstraktnoj muzici domislite i zemaljski, osećajni doživljaj.