Vladimir Genin (1958, Moskva), studirao je najpre klavir u klasi legendarnog pedagoga Alize Kezeradze, ali se ipak opredelio za poziv kompozitora. Godine 1983, diplomirao je sa najvišim ocenama na Moskovskom konzervatorijumu, gde je studirao u klasama Romana Ledeneva (kompoziciju), Jurija Butska (orkestraciju) i Ilje Klijačka (klavir).

Godine 1987, Vladimir Genin komponovao je Priča o Andreju Bogolubskom, Velikom Princu Vladimira, Horski čin za soliste i hor po porudžbini Hora Muzičkog teatra iz Vladimira. Delo je imao preko 60 izvođenja u Rusiji, uključujući i izvođenje na proslavi povodom Hiljadu godina Hrišćanstva u Rusiji i na koncertnoj turneji ovog hora u SAD. Na poziv Dmitrija Hvorostovskog, Genin je uradio orkestraciju vokalnih ciklusa M. Musorgskog Pesme i igre smrti i Bez sunca, koje je Hvorostovski izveo sa Orkestrom Teatra Marinski i dirigentom Valerijem Gergijevim u Sankt Petersburgu, kao i sa Filharmonijskim orkestrom Roterdama i Gergijevim u Roterdamu i Briselu. Film Der Brief des Kosmonauten (Nemačka, 2001, scenario i režija Vladimir Torbica), sa originalnim saundtrekom Vladimira Genina, uspešno je prikazivan širom Nemačke, prikazan na TV stanicama u Nemačkoj i Austriji i objavljen na DVDu.

Značajnija dela Vladimira Genina: Simfonija poema (1986); Koncertantna simfonija za klavir i orkestar (1988); kamerna cantata Poslednje putovanje (1994); svita iz filmske muzike (2003); Pesnice spasioca, jednočinka za naratora, ženski glas, hor i ansambl (2006); Pesme o Sudnjem danu za soliste, hor i ansambl (1990); Infernalia, ili silazak Duše u pakao prema F. Dostojevskom, za soliste i hor (1991); Priznanje Sv. Augustina za naratora i hor (1990); Mosaique éclatée za blok flaute i orgulje (2002); Rossini-Ouvertürenparade za kamerni orkestar/duvački trio (1999); Caffee a duo svita za trubu i klavir (2006); Stimmen, Stimmen… Höere, mein Herz za trio saksofona (1999); Die Trompeten der Engel za kvartet limenih duvača (1995); kamerne kompozicije itd. Kompozicije Vladimira Genina redovno se izvode u Rusiji i Nemačkoj, na festivalima savremene muzike. Članak o muzici V. Genina postoji u The New Grove Dictionary of Music and Musicians, London.

Živi i radi u Minhenu od 1997. godine.

Double Espresso Plus
Double Espresso Plus (2006) za klavirski trio donosi prizvuk groteske, džezirane igre, ili možda ipak marša, te čini da uronimo u realnost koja je gotovo komična u svojoj razdraganosti. Dupli espreso je jak i okrepljujući napitak koji je kompozitor “skuvao” za troje: u pitanju je, ponovo, ljubavni trougao, ali ovog puta jadni klavir se našao usred svađe dve besne furije, violine i violončela. U njihovim uzvicima, koje podupire krhki impresionistički intoniran klavirski zvuk, patnja se nakratko probija da bi potom ponovo svađa uzela maha…