Branka Popović (1977, Beograd) diplomirala je muzikologiju i kompoziciju (u klasi Zorana Erića) na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Postdiplomske studije iz kompozicije završava u Londonu na Guildhall School of music and Drama, u klasi Džudit Bingam. Na istoj školi ostaje još godinu dana kao Composition Fellow. Trenutno je student doktorskih studija iz kompozicije na FMU u Beogradu u klasi Zorana Erića.
U okviru Letnje muzičke akademije Budimpešta – Prag – Beč (2002) osvojila je nagradu za trio Dream (I. S. o. F), a bila je i finalista konkursa Royal Philharmonic Society Prize 2005 (London), Canterbury Festival Commission 2005 (London), kao i takmičenja Tracey Chadwell Memorial Prize 2005 (sa kompozicijom Song “without” words). Učestvovala je u projektu pijaniste Stivena Gutmana (Stephen Gutman) What Strikes the Clocke? u okviru Sir Harrison Birtwistle festivala 2004. (London, Southbank Centre), na simpozijumu Park Lane Group Young Composers’ (London, 2006), a kompoziciju za mešoviti hor Lorem ipsum izveo je hor The BBC Singers u okviru radionice posvećene novoj horskoj muzici.
Kompozicije su joj izvođene na Međunarodnoj tribini kompozitora, u okviru Birtwistle festivala (London, 2004) i Yamaha takmičenja brass kvinteta (Glazgov, 2005), na svečanom koncertu povodom proslave 125 godina od osnivanja Guildhall School of Music and Drama (London, 2005), kao i na drugim koncertima u Beogradu i Engleskoj.
Behind the closed doors, za violinu i klavir;
Kompozicija se sastoji od šest odseka koji su zasnovani na istom motivu. Odseci su ekstremno komprimovami u cilju proizvođenja utiska da su samo fragment veće celine koja se ne vidi u potpunosti. Inspirisana je Sartrovim viđenjem problema egzistencije i u njoj ispituju različite vrste tenzije.
song “without” words za sopran i klavir
Baza za tekst je Quantum poem No. 64 – 67 čiji je autor japanski pesnik Šigeru Matsui:
…ichi ni san ichi ni san ichi ni ichi ichi ni san ichi ichi ni san san ni san ni …
Pesma je sačinjena od tri reči koje na japanskom znače 1, 2, 3, a mogu se čitati i na bilo kom jeziku. Cilj njenog autora jeste da istakne ono što je specifičnost poezije, a to je kombinovanje reči tako da proizvode određene ritmičke obrasce. Naizgled beskrajne mogućnosti u variranju prilikom kombinovanja tri reči omogućavaju autoru da se poigrava konvencijama poezije tako što, koncentrišući se na formu pesme, zanemaruje njen sadržaj. Imajući u vidu ovo, kao i romantičarsko nasleđe gde je pesma bila neka vrsta lične ispovesti, pokušala sam da kreiram muziku koja će biti ekspresivna, ali gde će sadržaj ostati apstraktan.