Zahvaljujući svojim operama, simfonijama, kompozicijama za sopstveni ansambl i plodnoj saradnji sa umetnicima u rasponu od Tvile Tarp do Alena Ginsberga, od Vudi Alena do Dejvida Bouvija, Filip Glas je izvršio izuzetan uticaj na muzički i intelektualni život današnjice.

Njegove opere – Ajnštajn na plaži, Satyagraha, Akhnaten i The Voyage, kao i mnoge druge – izvode se u operskim kućama širom sveta pred oduševljenom publikom. Glas je autor muzike za eksperimentalno pozorište, ali i za filmove-dobitnike Oskara kao što su Sati i Kundun Martina Skorsezea.Još od šezdesetih godina prošlog veka sarađuje sa vodećim rok, pop i world music umetnicima, a iz tog vremena potiče i njegova plodna saradnja sa proslavljenim rediteljem Robertom Vilsonom.

Rođen je 1937. i odrastao je u Baltimoru. Studirao je na Univerzitetu u Čikagu, Školi Juilliard i u Aspenu kod Darijusa Mijoa. Nezadovoljan muzikom koja se u to vreme nazivala “modernom”, seli se u Evropu gde studira u klasi legendarnog pedagoga Nađe Bulanže i blisko sarađuje sa virtuozom Ravijem Šankarom. Vraća se u Njujork 1967. i formira Philip Glass Ensemble – sedmočlani sastav, sa klavijaturama i različitim drvenim duvačkim instrumentima koji su takođe ozvučeni.

Novi muzički stil koji je Glas razvijao kasnije je dobio naziv “minimalizam”. Sam Glas nikada nije voleo taj termin i više je voleo naziv “muzika sa repetitivnim strukturama”.

Glas je komponovao više od dvadeset opera, većih i manjih, osam simfonija, dva klavirska koncerta i druga koncertantna dela, originalnu muziku za filmove, gudačke kvartete, dela za solo klavir i orgulje… Sarađivao je sa Polom Sajmonom, Lindom Ronštad, Jo-Jo Maom i Doris Lesing, između ostalih. Drži predavanja, radionice i nastupa kao solo klavijaturista i sa svojim ansamblom širom sveta.

Corale, ricercare e ricordo dall’erba secca
Dugačak naziv za veoma kratak komad… tri male minijature koje čine ovaj ciklus zasnovane su (što je čest slučaj u mojoj muzici) na istom materijalu, odlomku iz jednog mog komada nastalog devedesetih godina; naziv “erba secca” (u bukvalnom prevodu “suva trava”) odnosi se na moje lično viđenje tog perioda.

Odlomci su podvrgnuti stalnom umnožavanju i permutovanju, kako bi svaka minijatura dobila svoj različit karakter.

Komad je premijerno izveden u Bruklinu od strane New York Miniaturist Ensemble, 31. maja 2006. godine.