Josip Slavenski

Josip Slavenski (1896–1955), jugoslovenski kompozitor. Rođen u porodici pekara u Međumurju kao Štrolcer, od 1918. ime Slavenski pridodao porodičnom da bi ga od 1939. učinio svojim građanskim prezimenom. Školovao se u Budimpešti 1913–15. kod Z. Kodalja (Kodály), Pragu 1920–23. kod V. Novaka (Novák) i usavršavao u Parizu (1925–26), gde je došao u dodir sa kompozitorima iz grupe Šestorke. Tada sklapa ugovor sa uglednom izdavačkom kućom Šot i sinovi o izdavanju svih svojih dela. Zapošljava se na kratko u Zagrebu (1923–24), kao nastavnik niže muzičke škole pri Muzičkoj akademiji, da bi, po dobijanju otkaza, otišao u Beograd i tu se stalno nastanio. Radio je kao profesor Muzičke škole u Beogradu, Druge muške gimnazije, Srednje muzičke škole pri Muzičkoj akademiji (1937–45, ona se posle 1955. osamostalila i danas nosi njegovo ime), na Muzičkoj akademiji u Beogradu (1945–55), gde je predavao kompoziciju.

Slavenski je kompozitor elementarne snage ekspresije, smeo u istraživanju novih izražajnih mogućnosti, svojim opusom ukazao je na nove puteve razvoja ideja nacionalnog stila pristupajući narodnom melosu sa ekspresionističkog stanovišta. Njegov obiman opus obuhvata sve muzičke žanrove izuzev opere. Forma mu je najčešće rapsodična, slobodna, u harmoniju unosi najveće slobode, ulazeći u sferu politonalnosti i atonalnosti, instrumentaciju zasniva na akustičkim zakonima koje je posebno istraživao što rezultuje vrlo samosvojnim rešenjima i neobičnim tonskim bojama.

Najznačajniji vokalno-simfonijski opus mu je Simfonija Orijenta (prvobitni naslov Religiofonija), komponovana za soliste, hor i orkestar (1934). Među simfonijskim delima izdvajaju se svite Balkanofonija (1927) i Četiri balkanske igre (1938), orkestarske prerade klavirskih svita Sa Balkana, Jugoslavenska svita, Iz Jugoslavije, simfonijska slika Nokturno, Muzika za orkestar (1936) i Muzika za kamerni orkestar (1938). U kamernoj oblasti dao je tri gudačka kvarteta (1923, 1928, 1938), Pesme moje majke, za alt i gudački kvartet (Četvrti gudački kvartet, 1944), kvintet Sa sela (1925) i Duvački kvintet, Slavensku sonatu za violinu i klavir (1924) i Sonatu religiosu, za violinu i orgulje (1925), brojna klavirska dela.

Sonata religiosa za violinu i orgulje, op. 7, jednostavačna sonata, u vreme kad je komponovana (1919–1925), vrlo neobično delo i zbog izabranog ansambla i zbog načina na koji su orgulje tretirane. Ovom instrumentu su povereni dugi ležeći akordi (Peričić ga naziva akordski orgelpunkt), za koje je potrebno naročitim klinovima zadržati dirke u pritisnutom položaju, kako bi se istovremeno moglo svirati na drugim manualima. Tako je početni akord izveden iz alikvotnog niza na tonu C koji raste u velikom krešendu, a pod njim se razvija masivna, deklamatorska tema u orguljskom pedalu, glavna sonatna tema. Drugi odsek donosi smirenje (Misterioso – Meno mosso) u kojem violina donosi raspevanu drugu temu. Repriza se odvija na fonu 12-tonskog akorda.