Aleksandar Perunović

Aleksandar Perunović (1978, Crna Gora) diplomirao je i magistrirao na odsjeku za kompoziciju na Muzičkoj akademiji na Cetinju u klasi prof. Žarka Mirkovića, a doktorirao na istom odsjeku na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Srđana Hofmana. Pohađao je više međunarodnih kurseva kompozicije pod mentorstvom uglavnom njemačkih kompozitora (Kurt Švertsik, Detlev Miler-Zimens, Rajnhard Febel itd.). Autor je oko 50 kompozicija u oblasti solističke, kamerne, horske i orkestarske muzike, od kojih neke uključuju primjenu elektronike, multimedije i sl. Djela su mu izvođena u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Austriji, Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj i Ukrajini od strane nekoliko ansambala za savremenu muziku (on_line vienna, Sonemus, Gradilište), ženskog akademskog hora Collegium musicum, pijaniste Nikolasa Horvata itd. Pored komponovanja, bavi se i muzičkom teorijom i analizom. Radi kao predavač na predmetu Muzički oblici na Muzičkoj akademiji na Cetinju, a član je i Odbora za muzičke umjetnosti u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Kompozicija Mozart schtirbt (Mocart na samrti, 2015) „govori“ o Mocartovim posljednjim satima života. Naziv djela referiše na ciklus pripovjedaka Tomasa Bernharda – Goethe schtirbt. Budući da je Bernhard, vjerovatno u namjeri da potencira glas š u riječi stirbt, napravio namjernu pravopisnu grešku (ispred suglasnikâ p ili t, glas š se u njemačkom jeziku označava samo slovom s) prevod naziva kompozicije bi, poput interesantne ideje u domaćem prevodu Bernhardovog djela, mogao da glasi – Mocart na sssamrti.
Tekst koji se izgovara na samom početku predstavlja Mocartovo pismo iz septembra 1791. godine upućeno, pretpostavlja se, libretisti Lorencu da Ponteu. Uz izuzetak kraćeg odlomka iz pisma upućenog Konstanci par mjeseci ranije, ovo je jedini slučaj u kom Mocart izražava svoju duboku zabrinutost nad sopstvenom sudbinom, osjećaj da je „posljednji čas blizu“ i gotovo betovenski fatalizam.
Muzički sadržaj na koji ovo djelo referiše su uvodni taktovi Lakrimoze iz Mocartovog Rekvijema: vjerovatno posljednje što je Mocart svojom rukom napisao.