Frederik  Rževski

Frederik Rževski (SAD, 1938) je ame­rički kompozitor i pijanista. Studirao je kompoziciju na Harvardu i Prinstonu, gde je takođe pohađao i kurseve iz filozofije i grčkog jezika. Tokom 1960–1961. učio je kod Luiđija Dalapikole u Firenci, kao Fulbrajtov stipendista. Tokom 1960-ih uglavnom je bio aktivan kao pijanista i nastavnik u Evropi. Premijerno je izveo Štokhauzenov Klavierstück X (1962) i bio je jedan od osnivača grupe kompozitora-izvođača Elettronica Viva, u Rimu. Njegov rad sa ovim umetnicima bio je mahom politički profilisan (Coming Together, 1972), a tako je i ostalo i nakon što se Rževski okrenuo stilu koji apsorbuje avangardne detalje, stvarajući veličanstveni spoj sa virtuoznom pijanističkom tradicijom (The People United will Never be Defeated!, 1975). Od sredine 1970-ih njegove aktivnosti su bile podeljene na relaciji između Evrope i SAD. Postao je profesor kompozicije na Kraljevskom konzervatorijumu u Liježu, 1977; godine 1984. bio je gostujući profesor kompozicije na Jejl univerzitetu. Takođe je podučavao na univerzitetu u Sinsinatiju, Državnom univerzitetu Njujorka u Bafalu, univerzitetu u Kaliforniji (San Dijego), na Kraljevskom konzervatorijumu u Hagu i Visokoj školi za umetnost u Berlinu. Među njegovim kasnijim ostvarenjima su kompozicija De profundis za pijanistu koji govori, prema tekstu Oskara Vajlda (1992) i ostvarenje The Road (1995–2003) – novela za klavir u trajanju od četiri i po sata. Kao pijanista i dirigent učestvovao je u snimanju sopstvenih kompozicija, odnosno interpretirao je dela Buleza, Ajzlera i drugih.

Kompozicija Brak (Marriage) pripada ciklusu Put, novela za klavir (The Road, a novel for piano / 2003). Delo se izdvaja prevashodno tehnikom kojom je napisano – za pijanistu koji govori (speaking pianist). Reč je o adaptaciji pripovetke „Krojcerova sonata” Lava Tolstoja, koja je u delu Brak sprovedena beleženjem govornog teksta iznad notnog. Rževski je inspiraciju pronašao u piščevoj prvobitnoj zamisli „Krojcerove sonate” kao dramskog monologa. Preuzimanjem određenih rečenica (ili delova rečenice) kompozitor preoblikuje formu pripovetke na efektan način, te ističe neke od osnovnih ideja kojima se tekst u originalu bavi. I sam naziv dela – brak, jedna je od tema koje Tolstoj ispituje, ukazujući na iskrivljenja u modernom društvu krajem 19. veka. Izmeštajući „naglaske” kojima je siže protkan, Rževski svojim redosledom izlaganja uspostavlja muzičku dramatizaciju teksta.