Erki Jokinen

Erki Jokinen (1941, Finska) Nakon završetka akademije Sibelijus u klasi Erika Bergmana i Jonasa Kokonena 1970. godine, Jokinen se u svojim delima posvećuje istraživanju harmonskih sklopova, tonskih boja i tekstura, kao i složenih ritmova, što se naročito ogleda u njegovim ostvarenjima za harmoniku i gudački kvartet, koji je, prema sopstvenim rečima, tretirao kao jedan instrument. Jokinenov opus ne sadrži veliki broj dela (oko 40) a poslednje je nastalo 2002. godine kada je ovaj autor prestao da komponuje. Njegova dela privlače veliki broj izvođača i često su na programima koncerata. Pored komponovanja, ovaj umetnik se bavio i muzičkom teorijom kao i predavačkim radom. U njegovom opusu se naročito ističu Koncert za harmoniku i kamerni orkestar (1987), ciklus Rise u pet delova za različite ansamble, četiri gudačka kvarteta (1971, 1976, 1988, 1994), Sam (Alone) za harmoniku solo (1979) itd.

Sam (1979) za harmoniku solo je kompozicija posvećena finskom harmonikašu  Matiju Rantanenu i može se uslovno smatrati ostvarenjem prokomponovane forme čiji je tok određen promenama harmonskog i dinamičkog intenziteta. Fragmentarnost i nagle promene načina izlaganja stvaraju utisak improvizacije, a uobičajeni zvučni habitat harmonike se širi perkusivnim i, naročito, kolorističkim intervencijama. Autor je nastojao da istakne ekspresivne mogućnosti instrumenta, počevši od gustih klasterskih sazvučja i izdvajanja delikatnih tembrova u tihoj dinamici, preko kratkih motoričnih segmenata i virtuoznih figuracija, sve do naglašene uloge izvođačeve telesnosti, odnosno izražajne snage fizičkog gesta kroz kompleksnu zvučnost blisku sintetizovanom ili „konkretnom” zvuku.