Bendžamin Jusupov (1962, Izrael) je od 1981. do 1990. studirao klavir, kompoziciju, muzičku teoriju i dirigovanje na Državnom konzervatorijumu „P. I. Čajkovski” u Moskvi, kod Romana Ledeniova, Jurija Fortunatova, Jurija Kolopova i jednog od naj značajnijih dirigenata današnjice, Dmitrija Kitajenka. Doktorirao je na Univerzitetu Bar-Ilan u Izraelu, 2001. godine. Njegova dela izvodili su Kamerni orkestar iz Ciriha, Izraelski kamerni orkestar, Simfonijski orkestar iz Drezdena, Lisabonski simfonijski orkestar, Drezdenski simfonijski orkestar, Brandenburški simfonijski orkestar, Orkestar Teatra Komunale iz Bolonje, Beogradska filharmonija, Filharmonija iz Bogote, Kraljevski Konserthebau orkestar, Londonska filharmonija, Orkestar Severnonemačkog radija, Izraelska filharmonija, itd. Među dirigentima koji su izvodili njegova dela su Jurij Temirkanov, Vladimir Jurovski, Maris Janson, Kazuši Ono, Eiđi Ono i dr. Njegove kompozicije predstavljene su na festivalima: Focus Festival, Juventus Festival u Francuskoj, Menton Festival, Muzički Biennale Zagreb, Almeida Festival u Londonu, Rostrum u Parizu i u okviru brojnih festivala u Izraelu. Jusupov je dobitnik sledećih priznanja: Clone Prize (1992), Sherover Award (1993), Nagrada izraelskog premijera (1999), ACUM Prizes (2002, 2004) i Landau Award za izvođačke umetnosti (2007). Njegova dela objavljena su u izdanju kuće Sikorski Musikverlag (Hamburg).

Memories – Crossroads No. 6 za flautu, klarinet, fagot, violinu, violu, čelo, harfu/ opciono udaraljke i klavir
Delo je naručio kamerni ansambl Storstroems (The Danish Chamber Players) i premijerno ga je izveo na festivalu ORIENTEN u Fuglsangu u Danskoj, 2010. godine. Delo nastavlja ciklus komada nazvanih Crossroads i predstavlja spoj različitih kultura, muzičkih metoda i tipova razrade. Kompozicija je posvećena sećanju na mog oca koji je preminuo aprila 2009. Ljudi često sa svojim bližnjima ne dele svoje misli, osećanja, borbe. Mnogo je razloga za to – različit mentalitet, godine, obrazovanje. Ali kada neko umre otkrivaš koliko stvari želiš da podeliš sa njim, koliko zajedničkih osećanja si izgubio. Nekada se stidimo da kažemo najjednostavnije stvari i zato mi je bilo toliko važno da ih podelim sa osobom koju nikada više neću sresti. I zašto si bio toliko egoističan? Odnos između oca i sina je jedna od glavnih tema svetske literature i umetnosti. Muzika ima privilegiju da bude konkretna i da izrazi ključna osećanja u njihovoj najčistijoj i najautentičnijoj formi. Reči i osećanja koja nikada nisam podelio sa svojim ocem predstavljene su u delu. Komad je objavio Muzički institut Izraela.