Miloš Raičković (1956, Srbija/SAD) je kompozitor i dirigent. Studirao je kompoziciju kod Vasilija Mokranjca, Olivijea Mesijana i Davida del Tredičija, a dirigovanje kod Borislava Pašćana, Pjera Dervoa i Herberta Blomštata. Diplomirao je u Beogradu, magistrirao je na Univerzitetu na Havajima, a doktorirao na Gradskom univerzitetu u Njujorku. Predavao je na više univerziteta u SAD i Japanu. Živeo je u Beogradu, Parizu, Los Anđelesu, Honoluluu, Hirošimi i Njujorku, gde i sada boravi. Jedan je od osnivača Ansambla za drugu novu muziku (1977) i orkestra Mladi beogradski filharmoničari (1977), kasnije poznatijeg kao Filharmonija mladih „Borislav Pašćan”. Njegova muzika izvodi se u Evropi, SAD i Japanu, i snimljena je na kompakt diskovima – dela New Classicism (Mode Records) i B-A-G-D-A-D i Far Away (Albany Records). Kritičar Los Anđeles Tajmsa, Mark Sved, karakteriše Raičkovićevu muziku kao „jedinstveni postmoderni odgovor kako na minimalizam, tako i na multikulturalizam”.

Waiting for C-A-G-E (2012) je kompozicija za klavir, napisana za publikaciju Nova nepoznata glazba: Svečani zbornik za Nikšu Gliga/New Unknown Music: Essays in Honour of Nikša Gligo (Zagreb: DAF, 2012). Zbornik je nastao povodom proslave šezdeset petog rođendana Nikše Gliga, muzikologa i nekadašnjeg umetničkog direktora Muzičkog Biennala u Zagrebu. Tokom 70-ih i 80-ih, Gligo je podržao moje kompozitorske početke i organizovao nastupe beogradskog Ansambla za drugu novu muziku u Zagrebu. Waiting for C-A-G-E sadrži muzički motiv izgrađen na notama-slovima iz prezimena kompozitora Džona Kejdža. U mom jedinom razgovoru sa Kejdžom, jedne večeri u Njujorku, u šetnji posle koncerta, glavna tema bio je upravo Nikša Gligo. Ove godine, kada se obeležava stotinu godina od Kejdžovog rođenja, ova slučajnost učinila mi se značajnom. Kompozicija se završava sa 65 nota – permutacija nota C, A, G, E. Kompoziciju Waiting for C-A-G-E izvela je premijerno ove godine u Berlinu Margaret Leng Tan, a u Beogradu Nada Kolundžija.