Mirjana Živković (1935, Srbija) završila je studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu 1964. godine. Školske 1967–68. godine boravila je u Parizu na postdiplomskom usavršavanju kod Nađe Bulanže (kompozicija, harmonija, analize) i Olivjea Mesijana (kompozicija). Završila je magistarske studije kompozicije na FMU, 1974. godine. Radila je kao profesor u Muzičkoj školi „Josip Slavenski” u Beogradu (1964–1976), gde je predavala harmoniju, kontrapunkt, muzičke oblike, vežbe u komponovanju. Godine 1976. postaje docent na FMU u Beogradu, potom vanredni i redovni profesor (harmonija sa harmonskom analizom, metodika teorijske nastave). Šef Katedre za teorijske predmete FMU bila je od 1998. do 2001. Dobitnica je značajnih priznanja: nagrade Radio-televizije Beograd i nagrade „Stevan Hristić”, 1964, (Sinfonia polifonica, za simfonijski orkestar); Prve nagrade Konzervatorijuma u Fontenblou, Francuska, 1968 (Basma, za glas i 4 timpana); nagrade SOKOJ-a, 1982 (Malo šaljive varijacije, za klavir); Prve nagrade UKS-a, 1982 (Domaće životinje, za dečji hor s klavirom); Zlatne plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu za pedagoški rad, 1997. Pored nagrađenih, izdvajaju se i sledeća dela: Koncertantne metamorfoze za klavir i orkestar; Adagio za obou i gudački orkestar; Igra, za mecosopran, flautu i udaraljke; dve Balade za klavir; Letnja noć, za harmoniku; Tri načina, svita za flautu i klavir, više ciklusa solo pesama i dr. Autor je većeg broja udžbenika i stručnih napisa.

Sonata za violončelo i klavir zamišljena je dosta davno, ali je ostvarena tek 2011. godine. U sva tri stava dolazi do izražaja opsednutost nekim motivima, koja se u prvom i trećem stavu iskazuje u slobodno shvaćenoj, sažetoj sonatnoj formi, a u drugom kroz razvijanje jedne narodne pesme. U spoljnjim stavovima preovladavaju harmonije koje bi se u tradicionalnom tonalitetu vezivale za dominantnu funkciju, ali koje ovde retko imaju razrešenja u konsonantna sazvučja, dok je u drugom stavu slobodna tonalnost znatno smirenija. Zainteresovani analitičar bi mogao da otkrije još niz detalja u strukturnom i harmonskom oblikovanju ove Sonate, ali ne želim da time opterećujem slušaoce, jer je njeno pisanje inspirisao moćni zvuk violončela Sandre Belić, kojoj je ova Sonata i posvećena.