Ana Gnjatović (1984, Srbija) komponuje akustičnu i elektroakustičnu muziku sakupljajući i kombinujući pronađene objekte, dela, koncepte i ideje pogodne za prevođenje, ozvučavanje, generalizaciju i interpretaciju. Diplomirala je na Odseku za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu 2008. godine, u klasi Milana Mihajlovića. Trenutno je na doktorskim studijama na istom odseku, u klasi Srđana Hofmana. Pohađala je brojne majstorske radionice kompozicije i improvizacije, sarađujući sa kompozitorima poput Žorža Apergisa, Haje Černovin, Luja Andrisena, Luke Frančeskonija, Georga Fridriha Hasa, Ivana Fedelea, Trevora Višharta, Marka Andrea. Dobitnik je priznanja i porudžbine milanskog ansambla Sentieri Selvaggi (2009), nagrada Letnje akademije Prag-Beč-Budimpešta (2005) i VII Takmičenja za kompozitore Pre-art (2013), kao i nagrade Fonda „Josip Slavenski” FMU u Beogradu za kompoziciju Moj plišani oklop. Kompozicije Ane Gnjatović izvođene su širom Evrope, u SAD i Japanu, i bile su na programima festivala BEMUS, Međunarodna tribina kompozitora, Mokranjčevi dani, KoMA, Međunarodni festival Čembalo – živa umetnost, Wratislavia cantans (Poljska), Espressivo (Crna Gora), Međunarodni festival harfe Harp Connection (Beograd).

Kompozicija Auscultation: tin cry (Osluškivanje: plač kalaja, 2013) posvećena je Vladimiru Blagojeviću. Pojedini metali (kao što su kalaj, indijum, galijum, cink, a mislim da je slično i kod ljudi) ispuštaju tihi krckavi zvuk prilikom savijanja – tin cry. Krckanje je posledica menjanja kristalne strukture metala: pod dejstvom mehaničke sile, veliki broj atoma se ubrzano kreće u istom smeru i pokreće zvučni talas. Prvobitnu kristalnu strukturu metala moguće je povratiti topljenjem.