Đorđe Marković (1978, Srbija) završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i kompoziciju na Akademiji umetnosti u klasi Zorana Mulića. Pohađao je radionice koje su vodili kompozitori Ričard Beret i Dejvid Fenesi. Njegova dela izvođena na A festu i Kompartu u Novom Sadu, festivalu KoMA, 21. Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, Kings Place festivalu u Londonu, 48. Dimitria festivalu u Solunu, itd. Sarađivao je sa gudačima Simfonijskog orkestra SNP-a, klavirskim trijom Noster Modus, ansamblima London Sinfonietta, DissonArt i Studio 6.

Dobitnik je nagrade fonda „Rudolf Bruči” koju dodeljuje Katedra za kompoziciju Akademije umetnosti u Novom Sadu (2012), jedan je od tri kompozitora čije je delo izabrano na internacionalnom konkursu Postal Pieces u Londonu (2013), a u toku studija bio je dobitnik stipendije Vlade Azerbejdžana. Jedan je od osnivača i učesnika udruženja KNAP i projekta Improstor posvećenog novoj i eksperimentalnoj muzici kojom se i sam bavi.

Pulsar, za dve gitare, je delo ambijentalnog karaktera koje istražuje fluidno kretanje zvuka i zvučne boje. U celini je izgrađeno na osnovu brze repeticije tonova čime se proizvodi efekat stopljenosti zvučnih granula u dugačke zvučne snopove. U strukturnom smislu, kompozicija se realizuje kroz dijalog dva instrumenta čije su deonice u stalnom međusobnom preplitanju tvoreći na taj način neprekinutu zvučnu pulsaciju.