Mesruh Savaš (1978, Turska) počeo je muzičko obrazovanje svirajući klavir. Posle preseljenja u Tursku, iz Bugarske gde je živeo, upisao je Fakultet za muziku i izvođačke umetnosti, Odsek za teoriju i kompoziciju, pri Univerzitetu Bilkent u Ankari. Ovde je studirao kompoziciju i dirigovanje sa Išinom Metinom, Bužorom Hojnikom, Alfredom Mikurinom i Elenom Puškovom. Njegova kompozicija Dva stava za orkestar dobila je 2004. priznanje na V Nacionalnom takmičenju iz kompozicije Eczacıbaşı koja mu je donela afirmaciju među mladim turskim kompozitorima. Kasnije je nastavio studije kompozicije na Univerzitetu umetnosti „Mimar Sinan” Državnog konzervatorijuma u Istanbulu, sa Hasanom Učarsuom, gde je postepeno razvijao svoj muzički stil, vođen izraženim osećajem za harmonsko kretanje. Trenutno predaje istoriju i tonalnu harmoniju na Konzervatorijumu u Istanbulu Univerziteta Halič. On takođe deluje na polju elektronske i elektroakustičke muzike i bavi se razmatranjem izvora nove muzike.

Soluk/suz (Daha/bez) je kompozitorovo prvo i jedino delo za solo harmoniku, a inspirisano je sličnošću između sviranja ovog instrumenta i ljudskog disanja. Na turskom jeziku reč „soluk” označava dah, a „soluksuz” ostajanje bez daha, te tako ova reč ukazuje na jednu od glavnih funkcija ljudskog tela, a takođe i harmonike. Kompozicija se sastoji od tri dela; spoljni odseci označavaju momente ostajanja bez daha, sa zahtevnim i živahnim sedmoosminskim metrom aksak plesa, uobičajenog u Turskoj i Bugarskoj. Slično tome, srednji odsek reflektuje uzimanje vazduha i predstavlja odmorište za instrument, omogućavajući fokusiranje na bogatstvo njegove boje. Cilj je predstaviti izvođača i instrument kao jedno jedinstveno telo, a ne kao zasebne individue.