Mirjana Živković (Srbija) je kompozitor, muzički pedagog i pisac-teoretičar. Završila je osnovne i magistarske studije kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a usavršavala se u Parizu kod Nađe Bulanže i Olivjea Mesijana. Radila je kao profesor u Muzičkoj školi „Josip Slavenski” u Beogradu (1964–1976), zatim kao docent, vanredni i redovni profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, gde je penzionisana kao šef Katedre za teorijske predmete 2003. godine. Za svoje kompozicije dobila je nekoliko značajnih domaćih i jednu međunarodnu nagradu; takođe je nagrađen i njen pedagoški rad. Kompozitorski opus Mirjane Živković, pored izvesnog broja orkestarskih, koncertantnih i horskih kompozicija, čine kamerna dela različitih žanrova, izvođena u zemlji i inostranstvu. Napisala je i veći broj udžbenika i muzičko-teorijskih radova, među kojima posebno mesto zauzimaju radovi o stvaralaštvu Josipa Slavenskog, čijom se muzičkom zaostavštinom bavila dugi niz godina.

Nove folklorne intonacije za dve flaute – šta reći? Pre svega, volim zvuk flaute. Neki motivi koje pamtim iz detinjstva, svirani na fruli u selu gde sam provodila leta, godinama su se u mojoj mašti razvijali u zvučne arabeske raznih kontura i pretvarali u nešto sasvim drugo, ali ipak srodno sa onim što je ostalo u sećanju. Po malo improvizatorski oblik u diptihu za dve flaute odgovara ovim „neuhvatljivim“ uspomenama.