Julija Narcisa Čibizesku-Duran (1966, Rumunija) je rumunska kompozitorka, uglavnom orkestarskih, kamernih, horskih i vokalnih ostvarenja, koja su izvođena u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, SAD, Australiji, Izraelu i Boliviji.

Studirala je kompoziciju u klasi Kornela Taranua (Cornel Taranu) na Muzičkoj akademiji „Gheorghe Dima“ u Klužu od 1985. godine. Posle toga, pohađala je studije orkestarskog dirigovanja kod Emila Simona (Emil Simon) i Petrea Sbarčee (Petre Sbarcea), od 1991. do 1996. godine, dobivši diplome iz obe oblasti, kao i diplomu doktora muzike 2001. godine.

Među brojnim priznanjima koja je osvojila izdvajaju se četiri nagrade sa Nacionalnog takmičenja Gheorghe Dima u Klužu, prva nagrada na Nacionalnom takmičenju u Jaši, nagrada Rumunske televizije (obe 1996) i nagrda Lucian Blaga (1996,1999). Godine 2007. osvojila je nagradu Rumunskog udruženja kompozitora. Takođe, dobitnica je dve nagrade za dirigovanje na Takmičenju dirigenata u Krajovi (nagrada Konstantin i Jan Bobesku, 1995; nagrada Filip Lazar, 1996).

Godine 2009. dobila je specijalizaciju iz kompozicije u državi Konektikat. Godinu dana kasnije njena kompozicija Pasakalja za klavir izabrana je i izvedena na festivalu Dani nove muzike sveta, u Sidneju.

Julija Narcisa Čibizesku-Duran je takođe aktivna i kao muzikolog. Objavila je knjigu Polimorfne strukture u postmodernoj rumunskoj muzici (2002, Editura Media Musica). Osnivač je ansambla za savremenu muziku Art Contrast (Kluž, 1992). Od tada, dirigovala je brojnim rumunskim simfonijskim orkestrima.

Učestvovala je na konferencijama u Nemačkoj, Moldaviji, Rumuniji i Izraelu.

Radi kao profesor na Muzičkoj akademiji  „Gheorghe Dima“ u Klužu.

Poems  za solo violu

Kompozicija je osmišljena kao dijalog ekspresije između dve umetnosti koje se međusobno nadopunjuju – poezije i muzike. Postoje dva aspekta istog kreativnog pristupa koji sarađuju kako bi dosegli muzički teatar sa jednim akterom.

Delo započinje recitovanjem prve pesme, izvođač nosi masku preko lica, onda je ostavlja tokom recitovanja druge pesme, koja je potom praćena muzičkom interpretacijom obe pesme. Sa muzičke tačke gledišta prvi deo je kaleidoskop, sastavljen od tri glavne slike: slika akorada tenzije koji predstavljaju konkretnu realnost, transcendentalnu sliku alikovta – skrovišta maski, i zvučnu sliku bega iz realnosti kroz ideju – predstavljenu melodijskim i ritmičkim strukturama.

Srednji deo je kao srednjevekovna himna vere u boga. Reč je o dijatonskoj muzici pisanoj u eolskom modusu.