Rejmond Marej Šejfer (1933, Kanada) studirao je klavir na Kraljevskom konzervatorijumu za muziku (London, Ontario), a potom i kompoziciju na Univerzitetu u Torontu. Ubrzo posle toga seli se u Evropu kako bi usavršio svoje kompoziciono umeće. Po povratku u Kanadu započinje pedagošku karijeru, 1963, na Memorijalnom univerzitetu u Njufaundlendu i kasnije na Sajmon Frejzer univerzitetu u Vankuveru (1965–75).

Pažnju javnosti privukao je svojim radikalnim eksperimentima na polju elementarnog muzičkog obrazovanja, kasnih 60-ih, što je rezultiralo stvaranjem serija kreativnih edukacijskih knjižica i nekoliko kompozicija namenjenih orkestrima i horovima mladih. Njegovo intenzivno interesovanje za prostiranje zvukova okruženja (soundscape) dovelo ga je do osmišljavanja veoma značajnog projekta – World Soundscape Project (1969, odnosno zvanično 1971. godine), kao organizacije posvećene kritičkom proučavanju društvenih i estetskih aspekata zvučnog okruženja. Rezultat ovih interesovanja jeste Šejferova uticajna knjiga The Tuning of the World (1977), koja je prevedena čak na osam jezika.

Njegove kompozicije posvećene su različitim temama, od onih vezanih za probleme otuđenja i političkog ugnjetavanja, do fascinacije istočnjačkim misticizmom i zvukovima okruženja. Njegova skorija dela reflektuju snažan interes za razmatranja kanadskog identiteta, kroz njegovo traganje za mitom, bez kojeg, kako je rekao, nacija umire.

Među priznanjima koja je osvojio izdvajaju se: Međunarodno priznanje Artur Honeger (1980), nagrada Glen Guld (1987) i nagrada Molson (1993) za izuzetan životni doprinos kulturnom i intelektualnom životu Kanade.

www.thecanadianencyclopedia.com, www.grovemusic.com

The Crown of Ariadneje svita za solo harfu i udaraljke, iz 1980. godine. Svita je deo monumentalnog ciklusa Patria na kojem je autor radio preko četrdeset godina. Šejfer ovde kombinuje elemente mita, muzike, rituala u teatru, pokušavajući da oživi mitska vremena koja su ujedinjavala muziku, magiju, kulturu i prirodu.

U solo komadu, harfista sugeriše svojevrsnu koreografiju, izvodeći elaborirane pokrete koji vezuju žice i telo harfe sa čitavim spektrom udaraljki koje je okružuju. Ove sugestije koreografije su naglašene kreativnom upotrebom proširenih tehnika na ovom instrumentu, dovodeći ga u dodir sa svojom drugom, perkusivnom prirodom.