Jasna Veljanović-Ranković (1980, Srbija) je kompozitorka i teoretičarka iz Kragujevca. Diplomirala je kompoziciju 2003. godine na Nacionalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine Pjotr Iljič Čajkovski u klasi profesora Genadija Ljašenka. Diplomsku kompoziciju Koncert za klavir i orkestar izveo je simfonijski orkestar Radio televizije Ukrajine. Magistrirala je 2007. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi profesora Vlastimira Trajkovića sa kompozicijom Pet pesama za mecosopran i orkestar na stihove Aleksandra Bloka. Završila je specijalističke studije muzičke teorije (muzički oblici) na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu pod mentorstvom profesorke Sonje Marinković. Trenutno je student doktorskih studija na istom odseku. Njen teorijski rad je usmeren na formalne aspekte klavirske muzike kraja 17. i početka 18. veka.

Kompozitorski opus Jasne Veljanović-Ranković obuhvata dela za solo instrumente, kamerne sastave i simfonijski orkestar. U poslednje vreme su njena preokupacija kamerne kompozicije specifičnog sastava (Duel i romansa za flautu i harmoniku, Interrupted Passacaglia za flautu, obou, harmoniku i violončelo, A Dream Within A Dream za sopran i flautu itd.).

Nagrađena je počasnom nagradom na takmičenju mladih kompozitora 5th Pre-Art Competition u Švajcarskoj za kompoziciju Restless Thoughts At Night za flautu, obou, saksofon i violončelo. Njena nagrađena kompozicija bila je izvedena na festivalu savremene muzike Convergence 2010 u svečanoj sali Državne opere i teatra u Tbilisiju (Gruzija).

Zaposlena je kao docent na Katedri za muzičku teoriju Odseka za muzičku umetnost Filološko-umetničkog fakulteta u Kragujevcu.

Kompozicija Varijacije bez teme, za flautu, napisana je ove godine. Njen naslov je u širem smislu uslovljen vremenom u kome je nastala, kada je konzumiranje „ozbiljne“ muzike svedeno na minimum. U užem smislu, naslov direktno upućuje na njenu formu u kojoj na početku ne postoji, za razliku od uobičajene predstave o varijacijama, jedinstvena i zaokružena tema, već se u prve tri varijacije mogu identifikovati tri različita tematska materijala, koja su već u svom prvobitnom izlaganju u dovoljnoj meri fragmentarna, da se i ne doživljavaju kao tema. Motoričan tok varijacija u kome tematski materijal neprestano nestaje i nastaje u drugom obliku, dakle, kretanje, predstavlja ujedno i osnovni preduslov za postojanje muzike. U tekstu koji će biti pročitan po završetku kompozicije Ivo Andrić govori o „grčevitom kretanju“ koje on do te mere glorifikuje da konstatuje da mir čak i ne postoji ili pak postoji samo u službi tog kretanja (kao, na primer pauze u muzičkom toku). Andrićevo kretanje se u suštini odnosi na življenje i borbu za opstanak, ali se metaforično može povezati i sa krugom uzročno posledičnih veza i u procesu stvaranja i prihvatanja umetničkog dela: kompozitor – njegov uticaj na vreme u kome živi, kao i obrnuto, uticaj vremena na njegovo stvaralaštvo – kritika njegovog dela i uticaj te kritike na kompozitora i njegovo stvaralaštvo. Ovi odnosi ukazuju na to da nijedno umetničko delo zapravo ne živi bez njegovog izvođenja i, samim tim, njegovog slušanja i prihvatanja od strane javnosti što je još jedan aspekt Andrićevog teksta, kada kaže da je „sve što živi osuđeno, zbog svog opstanka i održanja, na odbranu i na stalnu pažnju“ (Znakovi pored puta).