Miloš Zatkalik (1959, Srbija) deluje kao kompozitor i teoretičar. Studirao je kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, kod profesora Vasilija Mokranjca i Rajka Maksimovića. Usavršavao se u SAD i Engleskoj. Diplomirao je i engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Radi kao vanredni profesor i šef Katedre za muzičku teoriju Fakulteta muzičke umetnosti, a predaje i na Akademiji umetnosti u Banjaluci. Držao je predavanja po pozivu u Kanadi, Norveškoj, SAD, Sloveniji i Nemačkoj.

Među njegova važnija dela ubrajaju se: simfonijska ostvarenja Minas Tirit, What’s He to Hecuba, O Saralindi, Xinguu i vojvodi koga je progutao Golem – bajka za veliki orkestar; kamerna ostvarenja Pesma ludaka iz Čua, Izgubljeni fragmenti II, I kao da ničeg nije bilo; dela za kamerni orkestar Izgubljeni fragmenti, Dum incerta petimus; solistička (za flautu, violu, violončelo, klavir) i solo pesme. Njegove kompozicije izvođene su u zemlji i inostranstvu (Nemačka, Španija, Rusija, Kanada, SAD).

Objavljivao je teorijske radove u nacionalnim i internacionalnim časopisima, baveći se različitim oblastima, poput ispitivanja veza između muzike i književnosti/lingvistike, analize muzike XX veka i razmatranja psihoanalitičke osnove muzičke analize. Autor je i prvog domaćeg udžbenika muzičke analize u elektronskoj formi.

Član je Predsedništva Udruženja kompozitora Srbije i žirija Mokranjčeve nagrade.

Naizgled bezazlena igra za violončelo, vibrafon i klavir

Način na koji se deonice tri instrumenta prepliću, konfrontiraju ili usklađuju, odražava neke moguće međuljudske odnose. Akteri sarađuju, ali se i sukobe, strane se lako menjaju, a da se tome ne vidi razlog. Niko nema cilj i nema izgleda da bilo kome bude bolje ili gore. Igra uopšte nije tako bezazlena.