Nataša Bogojević

Nataša Bogojević (1966) studirala je kompoziciju (klasa Srđana Hofmana) i klavir na Fakultetu Muzičke Umetnosti u Beogradu). Pohađala je i kurseve za elektronsku muziku kod Vladana Radovanovića (Elektronski Studio Radio Beograda) i filmsku muziku kod Enia Simeona u Italiji.

Od 1995. koncertnu, kompozitorsku i pedagošku karijeru nastavlja u Čikagu, USA gde predaje na univerzitetu DePaul i u vlastitom studiju Musica Natasha.

Komponuje dela uglavnom za kamerne ansamble kao i vokalnu, filmsku i scensku muziku, dela za simfonijski orkestar itd.

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: između ostalog, 2017. godine osvojila je prestižnu američku nagradu Joseph Jefferson Award za originalnu muziku u pozorišnoj predstavi Krotka Fjodora Dostojevskog. Od ostalih priznanja treba istaći 10 najboljih na Tribini Kompozitora UNESCO u Parizu, ­Oktobarsku nagradu i Nagradu UKS-a, Radio Beograd Susretanja itd.

Dela Nataše Bogojević izvodili su renomirani solisti, ansambli i orkestri širom sveta dok je njena biografija objavljena u svim izdanjima Who Is Who kao i u knijzi The World of Woman in Classical Music autorke En Grej (Seven Locks Press, 2007).

O delu

Rinnovata Follia prevedeno sa italijanskog znači „Renovirano ludilo”, „No­vo ludilo” ili „Ludilo – La follia“ – koje se stalno vraća na neki drugi način. Delo je nastalo na poziv violiste Saše Mirkovića, za tematski koncert La follia i premijerno je izvedeno u novembru 2019. godine u sali bioskopa Balkan. Kao odgovor na savremeni trenutak, kompozitori su kao polaznu inspiraciju koristili jednu od najstarijih upamćenih melodija koja se često koristila i u baroku – temu La follia.

Forma moje kompozicije na neki način predstavlja reviziju pasakalje ili čakone. Kao i u originalu ove istorijske forme, tipičan je spor tempo i trodelni metar. Ležeće harmonije imaju ulogu linije šifrovanog basa iznad kojih se slobodno formiraju varijacije ekspresivnih čestica teme iz Korelijevih i Vivaldijevih follia. Varijacije nemaju ni tradicionalan ni progresivan tok, nekad su samo repeticija jednog motiva, a nekad imaju igrački karakter. Između variacionih odseka, u pozadini se može naslutiti eho kao reminiscencija Baroknih La follia tema.