Draško Adžić

Draško Adžić (1979, Srbija) diplomirao je i doktorirao kompoziciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi akademika Isidore Žebeljan. Na istom fakultetu je zaposlen kao docent.

Njegova dela izvođena su u Srbiji, Americi, Kanadi, Engleskoj, Holandiji, Belgiji, Portugaliji, Austriji, Nemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Italiji, Jermeniji, Malti i na Balkanu, na festivalima kao što su: Month of Contemporary Music (Berlin), Gaudeamus Music Week (Amsterdam), ISA PragWienBudapest, Muzički Biennale (Zagreb), BEMUS…

Od dvorana u kojima su izvođena njegova dela izdvajaju se: Berghain (Berlin), Muziekgebouw aan ‘t IJ (Amsterdam), Salão Nobre da Escola de Música (Lisabon), Narodowe Forum (Vroclav), Koerner Hall (Gent), Muzej Mimara (Zagreb), Studio Bajsić HRT (Zagreb), Kolarčeva zadužbina…

Dobijao je porudžbine od brojnih orkestara i ansambala i sarađivao sa Be­o­gradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS, No Borders orkestrom, Ansamblom Metamorfozis, Gudačima Sv. Đorđa, Cantus ansamblom, horom Collegium musicum, FILUM ansamblom i drugima.

Komponuje primenjenu muziku i do sada je učestvovao na preko pedeset projekata u Srbiji, Nemačkoj i celom regionu. Njegova primenjena muzika mogla se čuti na festivalima: Berlinale, Neue Stücke aus Europa (Visbaden), Raindance (London), Festival Kazališta Ulysses (Brijuni), Dubrovačke letnje igre, MESS (Sarajevo), FEST, BITEF, Sterijino pozorje. Bio je jedan od umetnika koji su predstavljali Srbiju na 13. Praškom kvadrijenalu. Dvostruki je dobitnik Sterijine nagrade, a bio je i član žirija 51. BITEF-a.

O delu

Baba Pusta, Study No.6/ogled iz generativne muzike za klavir i elektroniku pripada seriji kompozicija u kojima se bavim odnosom akustičnog i prividno akustičnog kroz nastojanje da učinim granicu između instrumenta i elektronike što poroznijom, pa čak i neprimetnom.

Glavna premisa ovih studija jeste da je celokupna zvučna građa elektronskog parta isključivo akustičnog porekla. U kompoziciji Baba Pusta, zvučnim zapisom unapred osmišljenih motiva manipulisao sam postupcima ekvalizacije, zvučne kolažne montaže, naslojavanja motiva, repeticije odlomaka i vremenskog razvlačenja i ubrzavanja na takav način da rezultujući materijal zvuči kao produkt minuciozne i sofisticirane upotrebe looper-a i delay-a.

Baba Pusta (Babapuszta) je dvorac na severu Bačke sagrađen početkom XX veka. Kao i brojne slične građevine u Vojvodini, ovo nekada veličanstveno zdanje nalazi se u stanju krajnje zapuštenosti. U ljudskoj prirodi postoji morbidna fascinacija ovakvim lokalitetima jer suočeni sa scenom napuštenih, ruiniranih naseobina i građevina, do fetišizacije smo opčinjeni osećajem misterije, znatiželje, čak i straha. Sve ovo ukorenjeno je u paganskom animizmu, predlošku koji je najčešći izvor moje inspiracije, a delo je transpozicija mog unutrašnjeg doživljaja jednog ovakvog ambijenta.

Baba Pusta je nastala kao porudžbina Nede Hofman-Sretenović, kojoj je i posvećena.