Predrag Repanić

Predrag Repanić (1958, Srbija) diplomirao je i magistrirao kompoziciju u klasi Srđana Hofmana. Kao stipendista nemačkog Instituta za savremenu muziku (IMD) bio je polaznik 35. Međunarodnih letnjih kurseva za novu muziku u Darmštatu, 1990. godine, gde je posećivao predavanja Helmuta Lahenmana i Janisa Ksenakisa, a bio je aktivni učesnik kursa Brajana Fernihaua. Deluje kao redovni profesor za kompoziciono-tehničke discipline na Katedri za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. Učestvovao je na više domaćih i međunarodnih simpozijuma za muzičku teoriju i analizu, objavio više stručnih i naučnih radova iz teorije kontrapunkta.

Repanić je autor dela različitih formi i žanrova, vokalnih i instrumentalnih, od solističkih do simfonijskih sastava. Kompozicije su mu izvođene na koncertima i festivalima u zemlji i inostranstvu kao što su Muzika u Srbiji (MUS), Tribina muzičkog stvaralaštva (ex) Jugoslavije (TMSJ) u Opatiji, Međunarodna tribina kompozitora, festival Europhonia u Zagrebu, festival Open – music u Milanu, Muzičke večeri Trećeg programa Radio Beograda, ciklusi koncerata Beogradske filharmonije, festival East – West u Argentini itd. Bio je finalista radiofonskog festivala Prix Europa u Berlinu 2016. godine. Većina njegovih dela zabeležena je na studijskim snimcima u fonotekama RTS i Tonskog studija FMU. Izvođenja i snimci su realizovani od strane eminentnih ansambala i izvođača. Dobitnik je više nagrada za kompoziciju Udruženja kompozitora Srbije, nagrade Josip Slavenski, studentske Oktobarske nagrade i nagrade iz fonda Vasilije Mokranjac.

O delu

Kompozicija Čitajući Dantea, za recitatora, pevače (bas, sopran), instrumentalni ansambl i opcionu elektroniku ispirisana je Danteovom poezijom i nastala je u godini obeležavanja 700 godina od smrti velikog pesnika. Sastoji se od tri attacca stava: Firenca, tamo daleko, Bilo jednom u raju i Ritornelo nade, čiji naslovi ukazuju i na programsko-simbolični karakter dela. Prvi i poslednji deo predstavljaju instrumentalni istorijski okvir, zasnovan na parafraziranju – kanonskoj razradi tematskog materijala caccia-e A poste messe čiji je autor Lorenzo da Firenze (d.1372), hipotetički Danteov mlađi savremenik. Centralni deo predstavlja prokomponovani dijalog Dantea i Beatriče, imaginarni, jer odabrani stihovi ne odgovaraju originalnom redosledu pevanja (versi) u Božanstvenoj komediji, nego sam ih izdvojio i presložio po sopstvenom nahođenju, tako im dajući donekle novi smisao. Tom prilikom sam koristio i kombinovao više postojećih prepeva. Ne prekidajući tok kompozicije, narator-recitator najavljuje pevače recitujući originalne stihove njihovih pevačkih deonica – na staroitalijanskom jeziku, kojim je Dante ispevao Božanstvenu komediju.